MOSTARKA KOJA JE TUŽILA BIH: VRIJEME JE DA IM PRUŽIMO OTPOR, TUŽBA JE SAMO POČETAK!

Moramo reagovati na nepravdu, nad bilo kim i po bilo kojoj osnovi. “Šuti I trpi” je mentalitet koji nije dobar po demokratiju, nije dobar ni po koga od nas.

Mostarka Irma Baralija, profesorica filozofije i sociologije te magistrica političkih nauka tužila je državu Bosnu i Hercegovinu Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu zbog neodržavanja lokalnih izbora u Mostaru.

Svu papirologiju je poslala u junu, a nedavno je dobila pismo od Suda u u kojem se potvrđuje da je njena aplikacija uredna i validna te da će sud razmatrati ovaj slučaj.

Podsjećamo kako su posljednji lokalni izbori u Mostaru održani su 2008. godine. Ustavni sud BiH je presudom iz 2010. godine naložio promjenu Statuta Grada Mostara u dijelu koji se odnosi na izborna pravila za izbor Gradskog vijeća.

Od tada, predstavnici stranaka nisu postigli sporazum o izmjenama spornih dijelova Statuta zbog čega lokalni izbori nisu održani, tako da grad trenutno funkcioniše bez Gradskog vijeća i u tom dijelu je potpuno paralisan.

Irma Baralija u intervjuu za BUKU govori o razlozima za pokretanjem tužbe o tome zašto je Mostar posta “grad slučaj” ali i o tome zašto tužbe poput ove mogu proći posve nezapaženo…

Irma, otkud ideja da se pokrene tužba proitv BiH?

Ova država, tačnije državni parlament nije poduzeo ništa po obavezujućoj presudi Ustavnog suda iz 2010. godine, po pitanju slučaja Mostara. Kao posljedica toga, svima nama u Mostaru je oduzeto osnovno demokratsko pravo, da biramo i budemo birani. Ovakvo kršenje ljudskih prava je nedopustivo i  nažalost predstavlja jedinstven slučaj u demokratijama moderne Evrope. Moj je jedini cilj izboriti se za izbore!

Zašto je, po Vama, Mostar postao “grad slučaj”?

Razlozi su prosti: nacionalne stranke, koje su imale većinu u državnom parlamentu, nisu nikad stavile interes Mostaraca i Mostarki u prvi plan, pod plaštom nacionalnih interesa, od Mostara su napravili politički grad-slučaj a građane i građanke prepustili samoupravi i samovolji nekolicine pojedinaca.

Kada spominjete nacionalne stranke, pa građane, neminovno je pitanje prirode Vaše tužbe, je li ona političke ili aktivističke prirode?

Moja tužba je čisto aktivistička i građanska. Ona jeste pojedinačna ali je u ime svih nas koji želimo bolji Mostar. Vidim ovo kao borbu za demokratiju i podršku za tužbu očekujem od svih građana i građanki, neovisno koja je njihova ideologija. Demokratija, kao ideja ali i kao praksa, se trenutno brani u Mostaru.

Da li ste svjesni da su slične odluke, poput one u slučaju Sejdić-Finci, potpuno ignorisane od strane domaćih vlasti?

Svjesna sam, naravno. Takodje sam svjesna da sudbina naše tužbe može biti slična, no to nije razlog da ne pokušamo! Važno je pokrenuti stvari s mrtve tačke i pokazati svima da želimo drugačiji i bolji Mostar i da ćemo se na sve načine boriti za to. Već dugo u Mostaru vlada osjećaj razočarenja i letargije, čini mi se, po porukama i reakcijama, da nas je upravo ova tužba malo prodrmala. Vrijeme je da počnemo pružati otpor! Tužba je samo početak.

Kako tumačite ponašanje međunarodne zajednice u slučaju Mostara?

Slučaj Mostara je test na kojem su pali i domaci i strani zvaničnici. No, meni je teže što nas ne štiti država Bosna I Hercegovina, jer to je moja domovina, od nje i njenih institucija, koje finansiramo svi mi, prvenstveno imam očekivanja. Upravo zbog želje da ova država bude bolja i funkcionalnija, pravednija, da bude mjesto u kojem želimo ostati, podigla sam ovu tužbu. Moramo reagovati na nepravdu, nad bilo kim i po bilo kojoj osnovi. “Šuti I trpi” je mentalitet koji nije dobar po demokratiju, nije dobar ni po koga od nas.