Nereligiozni postaju vodeća religija svijeta: Zašto su milenijalci Bogu rekli – hvala, ne?

Manjak religioznosti ima snažan utjecaj na ljudska razmišljanja o smrti, na odgoj djece, pa čak i na glasanje na izborima

 

Prestanak poslovanja i crkva nisu baš srodni pojmovi, ali ponekad se i to događa. U martu prije par godina, zbog smrti župljana i manjka interesa, britanski su menoniti održali posljednju zajedničku službu. Možda se čini logičnim da su jednostavno odjeveni anabaptisti, pripadnici kršćanske sljedbe bliske Amišima, u doba smartphonea postali irelevantni, no zapravo se radi o sveobuhvatnijem trendu. Sve više ljudi na pitanja o svojim osjećajima prema religiji odgovara sa skepsom ili nezainteresiranošću, piše National Geographic.

loading...

 

Broj religijski neovisnih osoba u znatnom je porastu. Oni su druga najveća religijska skupina u Sjevernoj Americi i najvećem dijelu Evrope. U SAD-u nereligiozni čine gotovo četvrtinu populacije. U posljednjih desetak godina broj nereligioznih u SAD-u premašio je broj katolika, sljedbenika većih protestantskih crkava i svih nekršćanskih religija.

 

Manjak religioznosti ima snažan utjecaj na ljudska razmišljanja o smrti, na odgoj djece, pa čak i na glasanje na izborima. Za bolje razumijevanje poimanja Boga i kreacije u različitim religijama treba pogledati film “Priča o Bogu s Morganom Freemanom”.

 

Već dugo se predviđa da će uloga religije blijediti kako se svijet bude modernizirao, ali posljednja istraživanja ukazuju da se ovaj trend širi zaprepašćujuće brzo. Francuska će uskoro postati većinski sekularno društvo. Holandija i Novi Zeland također. Ujedinjeno Kraljevstvo i Australija uskoro će izgubiti kršćansku većinu. Religija ubrzano postaje sve manje važna, čak i u zemljama u kojima vjera utječe na sve, od izbora lidera do arhitekture.

 

Nereligiozni, međutim, još nisu zavladali svijetom. U mnogim dijelovima svijeta, posebice Subsaharskoj Africi, religija je u ekspanziji, pa će postotak nereligioznih u svjetskoj populaciji u sljedećih 25 godina zapravo pasti. Neki stručnjaci govore da će zbog toga postojati sekularni zapad i ostatak svijeta. Drugo izrazito sekularno područje je Kina, u kojoj su komunističke vlasti desetljećima suzbijale religiju. S druge strane, u mnogim bivšim komunističkim zemljama religija je u ekspanziji.

 

Čak se i u sekularnim zapadnim demokracijama osjeća da vjerom prožete kulture ne pokazuju znakove uzmicanja. Među nereligioznima podjela je prilično duboka. Neki su glasni ateisti, drugi su agnostici, a mnogi jednostavno nemaju potrebu odrediti svoju preferenciju. Okupljeni oko skepticizma prema organiziranim religijama i ujedinjeni zajedničkim uvjerenjem da ne vjeruju, nereligiozni su skupina koja je kompleksna baš kao i mnoge religije. Te unutrašnje kontradikcije mogu odbiti nove sljedbenike, baš kao i kad su religije u pitanju.

 

Milenijalci su rekli Bogu “hvala, ne”

 

Ako se svijet nalazi pred propašću religije, onda se prema tome krećemo sasvim polako već desetljećima. Prije 50 godina, američki se magazin Time u slavnom naslovu zapitao “Je li Bog mrtav?”. Time je propitivao hoće li religija biti relevantna za moderan život u postatomskom dobu u kojem se širio komunizam, a znanost je davala više odgovora o svijetu nego ikad prije.

 

time-bog

 

Isto pitanje stoji i danas, ali odgovor nije ograničen na “da” ili “ne”. Dio populacije rođene nakon objave Timeova naslova možda bi odgovorio provokativno “Šta je Bog?”. U Evropi i Sjevernoj Americi nereligiozna populacija prosječno je nekoliko godina mlađa od opće populacije. Otprilike 11 posto Amerikanaca rođenih nakon 1970. godine odraslo je u sekularnim domovima.

 

Naučna dostignuća ne samo da potaknula ljude do sumnjaju u Boga, nego su i ujedinila one koji postavljaju pitanja. Na internetu je lako pronaći ateističke i agnostičke grupe za diskusiju. Svako ko želi društvo, a ne želi u crkvu, može se na nedjeljnim sekularnim susretima družiti s humanistima, ateistima, agnosticima ili skepticima. Grupe koje vode online forume ili sastanke daju do znanja agnosticima da nisu sami. Međutim, nije lako ujediniti ljude oko nevjerovanja.

 

“Organizirati ateiste isto je što i okupljati čopor mačaka”, kaže Stephanie Guttormson, operativna direktorica Zaklade Richarda Dawkinsa, američke neprofitne organizacije koja promovira sekularizam.

 

Guttormson kaže kako je cilj njene ustanove da nestane potreba za njom. Oni žele normalizirati ateizam do te mjere da postane izlišno stvarati grupe koje će ateiste uvjeravati da je posve prihvatljivo i normalno ne vjerovati ili braniti svoja uvjerenja pred religijskim zakonodavcima. Međutim, takvo stanje još nije nastupilo.

 

Problem raznolikosti ateizma

 

Centar za istraživanja, obrazovna organizacija posvećena razvoju sekularnog društva, redovto održava sastanke pod nazivom “Skeptično pijenje”. Jedne srijede krajem ožujka pojavilo se desetak nevjernika, svi osim jednog bili su bijelci.

 

“Sve grupe koje sam vidio su dominantno bijele, ali nisam siguran čemu bih to pripisao”, kaže Afroamerikanac Kevin Douglas.

 

Odrastao je u religioznoj porodici u New Yorku i prolazio kroz unutarnje borbe sa skepticizmom sve dok nije završio koledž. Problema s okolinom oko prihvaćanja njegova ateizma imao je jedino dok je radio u Dallasu, a njegova rasa nije imala veze s time.

 

“Postoji pritisak unutar afroameričke zajednice koji proizlazi iz uloge koju je kršćanstvo imalo u afroameričkoj povijesti. Ko god odbaci vjeru ili se izjasni kao nevjernik, bit će proglašen izdajicom svoje rase”, objašnjava Mandisa Thomas, osnivačica i predsjednica “Crnih nevjernika” iz Atlante.

 

Sekularni zapad pun je bijelih muškaraca. U općoj američkoj populaciji ima 46 posto muškaraca i 66 posto bijelaca, ali među ateistima je 68 posto muškaraca i 78 posto bijelaca. Organizacija Atheist Alliance International označila je spolnu neravnopravnost u svojim redovima kao “važno i goruće pitanje”.

 

Privilegij nevjerovanja

 

Postoji nekoliko teorija o tome zašto ljudi postaju ateisti u tako velikom broju. Neki demografi to pripisuju finansijskoj sigurnosti, što objašnjava zašto su evropske zemlje sa snažnom mrežom socijalne zaštite sekularnije od SAD-a. U Americi je siromaštvo puno raširenije, a zdravstveni problemi mogu odvesti u bankrot unatoč osiguranjima.

 

Ateizam se vezuje i za obrazovanje, mjereno akademskim postignućima ili općim znanjem o vjerovanjima širom svijeta. Otud i teorija da pristup internetu potiče ateizam. Postoje i neki dokazi da službene državne religije zapravo samo udaljuju ljude od vjere, što pomaže objasniti zašto su SAD više religiozne nego većina zapadnih nacija koje nominalno imaju državne religije. Osim toga, u Americi postoji i nekoliko autohtonih crkava poput mormonske ili scijentološke, koje okupljaju otpadnike razočarane starijim religijama.

 

Socijalni faktori koji promoviraju ateizam, finansijska sigurnost i obrazovanje, u Americi su teže dostupni ženama i ne-bijelcima. Pew istraživački centar navodi da su širom svijeta žene sklonije religiji. Takvo se stanje, međutim, mijenja čim se ženama otvore nove mogućnosti. “Nezaposlene žene više su religiozne od zaposlenih”, kaže Conrad Hackett iz Pew centra.

 

U tekstu za Washington Post o rasnoj podjeli među ateistima, osnivačica Black Skeptics Groupa Sikivu Hutchinson ukazuje da je “broj mladih Afroamerikanca i Latinoamerikanaca kojima je dostupna vrhunska znanost ili matematičko obrazovanje i dalje prilično mali”. To znači da im je ekonomska perspektiva lošija i da su manje izloženi svjetonazoru koji ne uključuje postojanje Boga.

 

U religiji ima mjesta i za žene i za ne-bijelce i za siromašne. Sekularizam je po svojoj prirodi otvoren svima, ali ne nudi uvijek dobrodošlicu. Neki prominentni humanisti i ateisti poznati su po manjku poštovanja prema ženama. Sam Harris i Richard Dawkins imaju reputaciju mizogina, a takav je bio i pokojni Christopher Hitchens. Ništa bolji nije ni Bill Maher, komičar i poznati ateist.

 

Vođe Atheist Alliance Internationala, Dawkinsove zaklade i Centra za istraživanja svjesni su demografskih manjkavosti i rade na njihovom otklanjanju. Radi se, naime, o tri žene.

 

Čak i obrazovani bijeli muškarci strahuju od etikete nevjernika. Jedan je stomatolog rekao kako ne želi doći na “Skeptično pijenje” zato što se boji da pacijenti neće htjeti da im ateist popravlja zube.

 

“Nosimo stigmu da smo ratoborni i arogantni, da želimo samo provocirati religiozne ljude”, kaže Thomas iz “Crnih nevjernika”, koja intenzivno radi da se to promijeni.

 

Thomas smatra da demografska struktura nevjernika ne održava njihov broj i raznolikost, nego samo pokazuje tko se osjeća spremnim javno izreći da ne vjeruje.

 

“Mnogo je ne-bijelaca i žena koji se smatraju ateistima. Ima mnogo ateista koji i dalje odlaze u crkvu.

 

Širenje baze

 

Ono što se ponekad naziva Novim ateizmom pojavilo se sredinom 2000-tih. Bilo je to vrijeme rata, kad je islam predstavljan kao prijetnja, a kršćanstvo prožimalo američku politiku, što se najbolje vidjelo kroz vjerske inicijative protiv istospolnih brakova. Mnogi zakonodavci u SAD-u i dalje koriste uskogrudno tumačenje kršćanskog morala kako bi uskratili usluge homoseksualnim osobama ili pristup odgovarajućim toaletima transrodnim osobama. No, reakcija je religijsko zakonodavstvo postala je brža i žešća nego ikad prije.

 

Ni u posljednjoj predsjedničkoj kampanji religija nije imala istaknutu ulogu. Trump nije otvoreno religiozan, baš kao ni Hillary Clinton, ni Bernie Sanders. Osim Teda Cruza, nijedan od istaknutih kandidata za predsjednika na izborima 2016. nije govorio o religiji tokom kampanje. Čini se da je u opadanju broj Amerikanac koji traže božanski upliv u glasanju.

 

Ništa neće biti tako učinkovito u promociji sekularizma kao apatija i tok vremena. Kako sekularni milenijalci budu odrastali i imali vlastitu djecu, njihova jedina tradicija nedjeljom ujutro koju će cijeli svijet rado prihvatiti bit će “brunch”.

 

(Index.hr, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)

Loading..