Oglasio se MUP ZDK o teškoj nesreći u Vraduku: Život izgubio kamiondžija Omer iz Srebrenika
Jučerašnji dan obilježila je još jedna tragedija na bosanskohercegovačkim cestama u kojoj je život izgubilo jedno lice – piše Crna-Hronika.
Dana 11.09.2024. godine, u 14,30 sati, na magistralnom putu M-17, u mjestu Vranduk u tunelu, Grad Zenica, dogodila se saobraćajna nezgoda, u kojoj su učestvovali putničko motorno vozilo, marke “Mercedes”, kojim je upravljao A.S. (1961) iz Zenice i teretno motorno vozilo, marke “Man”, kojim je upravljao M.O. (1968) iz Srebrenika, koji je tom prilikom smrtno stradao.
Izvršen je uviđaj od strane policijskih službenika Odsjeka kriminalističke policije Policijske uprave I, kojim je rukovodio dežurni tužilac Kantonalnog tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona.
Na ovoj dionici puta saobraćaj je bio u potpunosti obustavljen od momenta nastanka saobraćajne nezgode do 23,10 sati kada je sobraćaj ponovo normalizovan, a do tada se odvijao alternativnim pravcima.” – izjavili su iz Operativnog centra MUP-a ZDK.
Pogledajte slika sa mjesta nesreće
Kako portal Crna-Hronika saznaje radi se o profesionalnom vozaču Omeru M. iz Srebrenika koji je dugogodišnji kamiondžija.
Od njega se opraštaju prijatelji i kolege na društvenim mrežama.
Vranduk je do kasno iza ponoći svjedočio još jednom ugašenom životu našeg kolege Omera. Onaaaj huk kroz tunel, topao zrak koji je neobjašnjivom reputacijom nanosio miris jeseni i odjek betonskih ploča tunelskog trotoara po kojoj hodaju inspektori i vještaci, lede krv u žilama.
Poneki uzvik, kako se ovaj čovjek zvao, probudi u meni sve slike, vraćajući film, gdje smo se taj dan mogli sresti. Koplja se lome, al’ slika Omera za volanom u glavi postoji. Memorisao sam je kao da sam znao da će biti poslednja. I ne mogu se sjetiti da li je to bio Lukavac, Doboj ili Maglaj ali znam da je u mojoj glavi Omer za volanom.
Eh, da jeste k’o što nije. Omera našeg više nema… zašto ovo sve ovako pišem? Često polemisemo vodimo rasprave za sve sporedne stvari u životu, kao kolege i braća.
Sinoć sam bio očevidac, da je svaki vozač koji je bio na licu mjesta plakao i suze nije krio, jer Omera niko tada nije okarakterisao samo kao poznanika, već kao brata. Čak šta vise mislim da je svako sebe u njemu vidio. Ljudi, volimo se i poštujmo. Ma kakav vakat bio i težak život današnji, koji je prepun iskušenja i nedoumica. Prekratko je ovo sve da bismo vrijeme gubili na gluposti i rasprave. Za život nema “undo”
Lahka ti crna zemlja, Omere 🕊️♥️
