One su naše komšinice, prijateljice, poznanice, kolegice s posla a nismo im pomogli
Šta se ovo više dešava?! Komentar je to većine građana ove napaćene zemlje nakon tragičnih vijesti posljednjih dana iz Gradačca, Živinica, Bijeljine, gdje su monstrumi na svirep i brutalan način oduzeli živote svojim partnericama, a psihopate su nakon tog čina izvršile samoubistvo.
Piše: Elma Maslo
Jadne žene bile su izmaltretirane, mučene, ponižavane i zvjerski ubijene, a slučaj smaknuća nesretne Nizame iz Gradačca, gdje je monstrum, u liku njenog nevjenčanog supruga Nermina Sulejmanovića, iživljavanje i krvoločno ubistvo prenosio uživo na Instagramu, više liči na scenarij iz horor filma nego na nešto što se može desiti tu oko nas piše Avaz
Nažalost, hajmo se osvrnuti i pogledati u oči jedni drugima. Nizama je naša komšinica, prijateljica, poznanica, kolegica s posla i to što je trpjela, trpjela je naočigled svih nas, u društvu gdje je uvriježeno mišljenje da je muškarac glava porodice i da on kosi, a žena vodu nosi, ili gdje se zna ko traktor vozi, a ko kapiju otvara.
Ako je sposobna da zaradi više od partnera, onda je ku*va koja ko-zna-šta-sve-radi-u-toku-radnog-vremena, ako je zgodna, ako se sređuje, šminka, nosi kraće haljinice, onda se je*e na svakom koraku, ako je silovana, to je zato što je sama tražila svojim stavom, garderobom, ponašanjem, ako je dobila šljagu iza uha, to je zato što je bila bezobrazna i obraćala mu se s nepoštovanjem dok su bili u društvu njegovih prijatelja… Niste nikada u svom životu čuli zdušno branjenje ovakvih ili sličnih teza? E, slučajevi u Bijeljini, Gradačcu, Živinicama i mnogim gradovima i selima prije ovih samo su manifestacija takvih pojava, stavova, karaktera našeg naroda, mentaliteta, pa i tradicije opjevane u brojnim pjesmama…
Nakon ovakvih, kao i u mnogim prethodnim slučajevima femicida tražili su se jači sistem, kažnjavanje, sankcioniranje nasilja. Nažalost, s obzirom na svu našu pasivnost, tromost, ni poslije brojnih ranijih slučajeva, ni poslije ovih, bosanskohercegovačkim ženama, ukoliko ne znaju same sebe zaštititi (a treba svaka znati: jedan šamar – bježi od njega glavom bez obzira. Ne čekaj drugi. I kada te psihički maltretira, zlostavlja, dresira, uskraćuje ti sve – idi! Tvoj život je važniji od bilo koje budale), ni sistem u tome neće pomoći.
Jer, kao i za sve, ne samo u BiH, ali se to trostruko više manifestira kod nas, za svako popravljanje stanja u oblasti poštivanja ženskih prava treba puno vremena. Dovoljno je samo podsjetiti da se Nacrt zakona o zaštiti od nasilja u porodici, ne savršeno, ali barem, za početak, kvalitetno rješenje, kiseli godinama u parlamentarnim ladicama.
