Starac izgorio na spavanju, a njegovo ugljenisano tijelo nađeno je u krevetu. Ova stravična tragedija, druga u posljednja tri mjeseca na širem području Banjaluke, ponovo je aktuelizovala pitanje kako žive, boluju i umiru stari ljudi u Srpskoj i ko uopšte vodi računa o njima.
Ako je suditi po statistikama, ali i crnim hronikama, većina baka i djedova žive sami, često u siromaštvu i bez podrške, pa tragedije nisu rijetkost. Podsjećamo, djeda koji je izgorio u požaru prije dva dana živio je sam i sumnja se da je njegova sobica planula, jer je ostavio uključenu grijalicu.
Prije tri mjeseca još je jedan starac glavom platio pokušaj da se ugrije. Djeda koji je prešao devedesetu, stradao je u požaru u banjalučkom naselju Motike. Ložio je vatru, pa se ugušio, a potom izgorio. Njegovo tijelo je nađeno pored šporeta.
Kako je ranije pisala Srpskainfo, često se dešava da vatrogasci nakon poziva zabrinutih komšija provaljuju u zaključane stanove starijih Banjalučana, da bi proverili jesu li živi. Zatiču potresne scene.
– Zatičemo ih čak i bez garderobe i uneređene, jer se dešava da padnu u kupatilu i ne mogu sami da ustanu. Ko ima snage, lupa i doziva u pomoć – ispričao je jedan iskusni vatrogasac.
Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija
Da veliki broj starijih ljudi u Srpskoj i BiH žive sami i da nisu adekvatno zbrinuti potvrdile su i brojne studije o socijalnoj isključenosti. Prema istraživanjima Fondacije “ Fridrih Ebert” u BiH, kao i prema studiji Svjetske banke u BiH, procentualno najveći broj socijalno isključenih i siromašnih građana je u kategoriji starijih od 65 godina. Svaka treća osoba starija od 65 godina u BiH može se smatrati siromašnom, a svaki peti djeda ili baka nemaju čak ni najskromniju penziju, tako da doslovno zavise od milosti porodice.
Nisu ugroženi samo najsiromašniji. Praksa pokazuje da čak i ljudi koji su othranili brojno potomstvo i koji imaju novaca, često u starosti nemaju kvalitetan život. Djeca su najčešće u inostranstvu, a na Zapad su pobjegli i najbolji njegovatelji i gerontodomaćice. Tako je teško naći kvalitetnu profesionalnu pomoć za starije ljude, čak i u slučajevima kada novac nije problem.
Šta je korijen svih ovih problema za Srpskainfo objašnjava dr Ljubo Lepir, profesor na katedri za socijalni rad banjalučkog Fakulteta političkih nauka i bivši pomoćnik ministra zdravlja i socijalne zaštte RS.
Lepir ističe da su osnovni problemi nedostatak sistemskog rješenja za zbrinjavanje starijih osoba, što je odgovornost države, te nedostatak porodične solidarnosti, jer se dešava da ni ljudi koji imaju djecu i unuke nemaju čak ni elementarne uslove za dostojanstvenu starost.
– Naravno, u svemu ovom i siromaštvo igra veliku ulogu. Siromašni ljudi moraju da rade i po dva-tri loše plaćena posla, da bi im porodica opstala. Oni ne samo da oskudijevaju u novcu, nego nemaju ni vremena da se posvete starim roditeljima – kaže Lepir.
Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija
Ljubo Lepir
Osim toga, dodaje on, u siromaštvu je teško odrediti prioritete, a u pravilu prioritet su u većini porodica djeca, a ne stvari. To važi i kada su u pitanju materijalni izdaci, vrijeme i stambeni prostor.
– Uz sve to, jedan od bitnih faktora je sam način razmišljanja starijih ljudi. Oni i u poznim godinama nastoje da zaštite svoju djecu na svaki način, pa i time što se povlače i sklanjaju, da im “ne bi bili na teret “ – kaže Lepir.
Poseban problem je, dodaje Lepir, zbrinjavanje starijih osoba, koje ne mogu računari na porodičnu podršku, bilo zbog toga što nemaju svoje djece ili zato što su ih djeca napustila i zanemarila.
– Nmamo sistemsko rješenje ni za ovakve slučajeve. Imamo rješenja na papiru, ali ona u praksi ne funkcionišu. S druge strane, nemamo ni sistemska rješenja po kojima bi se podržale porodice koje se trude da vode brigu o svojim starijim članovima. Takve porodice su prepuštene same sebi – zaključuje Lepir.
Dom za stare – Spas, loše rješenje ili luksuz
Smještaj starijih lica u domove može biti rješenje, pogotovo ako porodica nema mogućnosti da im pruži adekvatne uslove u stanu ili kući. Čak i stručnjaci su saglasni da je, uprkos svim ograničenjima, dom penzionera bolje rješenje nego da stara osoba živi sama.
Međutim, i danas u našem pruštvu prevladava stav da je sramota smjestiti tatu ili mamu u dom. Uz predrasude, ograničavajući faktor je takođe cijena smeštaja, koji se plaća, u prosjeku, oko 1.000 KM mjesečno.
– Za većinu porodica to je luksuz, ali cijena nije jedini problem. Izdvajanje iz porodičnog okruženja je veliki stres i trauma za stariju osobu – samtra Ljubo Lepir za Srpskuinfo.
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
