BD: Danas razgovaramo sa prof. dr. Huseinom Muratovićem iz iz Varoške Rijeke. Prvo naše pitanje je pomalo intimne prirode: zašto ste se odlučili da živite u Varoškoj Rijeci?
H. Muratović: Zato što ptice naljepše ovdje pjevaju i što je najljepši zalazak sunca, posmatran iz moga rodnog sela, Muratovića brda! Uz to, da bi čovjek stvarao nije neophodno da živi u velikom centru. Jer, u vrijeme opšte informatičke povezanosti sasvim je svejedno da li živite npr. u Sarajevu ili u bilo kom mjestu u Krajini. Čak je prednost življenja u malom mjestu jer se tu možete zavući u sebe kao kornjača i nesmetano stvarati. Ljudi ne znaju ili zaboravljaju da jedan od najvećih filozofa svijeta-Kant, nikada nije otišao iz svoga malog mjesta, a cio svijet zna za njega!
BD: Imali ste promociju osmog univerzitetskog udžbenika pod nazivom „Javni dug, poluga savremenih finansija“. Na čemu sada radite?
H. Muratović: Želja mi je da studiozno obradim univeritetski udžbenik na temu „Kako svjetski monetarni sistem učiniti pravednim“, koji bi, pored teorijske vrijednosti, imao i upotrebnu vrijednost. Međutim, problem za realizaciju ove namjere predstavlja novac. Naime, zadnja dva udžbenika izdao sam zahvaljujući prijateljima i najviše sopstvenoim sredstvima. Zaključio sam da više nemam pravo raditi u korist vlastite štete, a društvo nije zainteresovano za ulaganje u nauku. Vidjeću šta će od toga biti. Uz to, želja mi je da u formi naučnog rada obradim temu „Slojevitost ljubavi u djelima Meše Selimovića“. I ovdje su problem sredstva. S obzirom da sam ekonomista po vokaciji, prvenstveno usmjeren na finansije, odnosno bankarstvo, ali i da sam oduševljen književnim opusom Meše Selimovića, volio bih kada bih mogao biti Meša Selimović sa Vol Strita. Osim toga, zajedno sa kolegama pripremam materijal za simpozij/tribinu pod naslovom „Definisanje nacionalnog interesa Bošnjaka i kako ga ostvarivati“, što je već objavio i Vaš portal.
BD: Do kojih zaključaka ste došli obradom zadnjeg udžbenika „Javni dug, poluga savremenih finansija?
H. Muratović: Da je on poluga savremenih finansija u monetarnom i u fiskalnom smislu jer je globalni javni dug veći 2,25 puta od globalnog BDP-a i kada bi svi dužnici morali odmah izmiriti obaveze po osnovu ovoga duga, onda bi svjetska ekonomija bankrotirala. Kada je u pitanju BiH, došao sam do zaključka da je ovaj dug visok u odnosu na našu novostvorenu vrijednost, da se on šminka (umanjuje) tako što ga entiteti prebacuju na javna (državna) preduzeća, gdje su oni garanti. Dakle, u pitanju je obična knjigovodstvena gimnastika i podvaljivanje narodu. Prema najnovijim podacima MMF-a i Svjetske banke dug javnih preduzeća u BiH sada iznosi osam milijardi KM. Dakle, rak rana ovoga društva i njegove makroekonomske politike su loše upravljanje javnim preduzećima. U suštini, politika u BiH svodi se na tri stvari: laganje naroda u predizbornoj kampanji, prodaja preostalih javnih dobara i zaduživanje.
BG: Vratimo se na lokalni nivo. Kako komentarišete ekonomsko stanje u USK?
H. Muratović: Najbolje ga je uopšte ne komentarisati, jer ništa pozitivno nema ni da se komentariše. Na sceni se unedogled ponavlja isti scenarij: matematička većina nakon izbora, a primarni cilj im je da se poklope javna preduzeća i javne institucije i ništa više. Od programske koalicije nema ništa. Jer, za ozbiljan program razvoja potrebni su ozbiljni i zadatku dorasli ljudi. Oprostite, ali ja ih ne vidim u redovima ovdašnjih političara. To potvrđuje i činjenica da su neposredno nakon rata prvi Kanton doveli na začelje u FBiH!
BD: Zašto je to tako?
H. Muratović: Za cjelovit odgovor na vaše pitanje trebalo bi uraditi ozbiljnu studiju. Najkraće, izlaz iz lošeg stanja postoji. Prvi uslov za to je eliminisanje prenaglašenih ličnih interesa (pohlepe) i iskrivljene ideologije. Drugi uslov je postojanje dovoljno intelektualne bistrine i političke volje za djelovanje u javnom interesu. Budući da nije ispunjen ni jedan od dva navedena uslova, javno zastupam tezu da mladi ljudi moraju biti odlučni i ona snaga koja pohlepne rukovodioce neće pratiti, već voditi igru u političkoj borbi, znajući da je nemoguće natjerati budžetske korisnike na akciju ako im posao zavisi od tih politika. I da zaključim: iskustvo nas uči ključnoj političkoj lekciji- da je bolje stati ispred onoga u šta stvarno vjerujete i da se založite za ono što stvarno treba uraditi, nego pokušavati biti umjerenim i razumnim, jer se onda u suštini prihvataju „argumenti“ onih koji su krivi za ovakvo stanje. Dakle, mladi ljudi imaju dvije opcije: prvo, ući u političku borbu za svoj status, drugo, pakovati kofere i ići van. Do sada su se odlučivali na odlazak u inostranstvo da grade tuđe, umjesto svoje države. Da li su u tome pogriješili, pokazaće vrijeme.
BD: Prema informacijama u BiH 18,6% mladih u dobi od 14-20 godina nije pročitalo ni jednu knjigu, a 60% ih namjerava ići u inostranstvo. Kako od tih ljudi očekivati revolucionarni duh i akcije? Da li su oni u startu osuđeni da u inostranstvu uglavnom rade proste poslove?
H. Muratović: Od mladih ljudi koji ne čitaju, pa prema tome i površno razmišljaju, nerealno je očekivati da budu nosioci bitnih promjena u društvu. Nažalost, ne vjerujem da je situacija puno bolja ni kod onih u dobi između 20 i 30 godina. Istina, oni koji studiraju fokusiraju se samo na minimum gradiva koje moraju položiti na ovaj ili onaj način! Za odgovor na drugi dio vašeg pitanja morao bih imati podatke. Desetak mladih ljudi otišlo je raditi u inostranstvo koji su kod mene magistrirali. Ni jedan od njih ne radi u svojoj struci, već obavlja poslove srednjoškolca. Dakle, sami zaključite kakva im je pozicija u inostranstvu.
BD: Kakva je uloga univerzitetskih profesora u poboljšanju privrednog stanja u BiH ?
H. Muratović: Što se mene tiče, stojim na raspolaganju svakoj političkoj stranci, ali samo u dijelu koji se odnosi na definisanje i izradu razvojnih programa i njihove implementacije. Neću da učestvujem u politici koja nudi uobičajene fraze da hoće razvoj, jer one ne piju vodu. Ozbiljnog razvoja nema bez stručnjaka sa referencama. Najkraće, nama treba integracija i povezivanje na produktivnim projektima. U tom filmu sam do kraja, ali nisam, niti ću biti član bilo koje stranke. Opšte je poznato da sam na raspolaganju Općini Bužim pri izradi razvojnih projekata, što je i logično jer sam u dva navrata obradio Elaborat o njenom osnivanju i sva popratna dokumenta. Dakle, kao njen osnivač ja sam i emotivno vezan za racionalno funkcionisanje Općine. Međutim, ni jedan dosadašnji načelnik nije htio da koristi moje usluge pri izradi investiciono-razvojnih projekata, iako sam univerzitetski profesor, napisao sam i izdao udžbenik na temu „Privredni razvoj“, posjedujem certifikate za izradu raznih projekata iz Predpristupnih fondova Evropske unije i drugih domaćih i inostranih finansijera, a obradio sam do sada oko stotinu različitih investicionih projekata.
BD: Da li je rješenje privrednog rasta uglavnom u malim i srednjim preduzećima?
H. Muratović: Dobro došla su mala i srednja preduzeća. Međutim, u BiH su postojali veliki kombinati, među kojima je bio i Agrokomerc, koji su se naslanjali na velike svjetske kombinate i njihove savremene tehnologije i stoga su mogli biti nosioci naučno-istraživačkog rada i racionalnog prihvatanja savremenih svjetskih tehnologija i u konačnici, kičma razvoa Zemlje. Istine radi, ovi kombinati s pravom su bili potpomognuti od strane Države. Dakle, odgovorni su bili ljudi u politici (državnici), ali i ljudi u kombinatima koji su pripremali i realizovali razvoje projekte. Ne zaboravite da smo u to vrijeme bili u svjetskom vrhu u tri privredne garane. Danas nas nema nigdje!
BD: Kako ozbiljno pokrenuti privredni razvoj kada je makroekonomska politika Zemlje koncentrisana na visoku neproduktivnu javnu potrošnju u odnosu na BDP, kada su primjeri rasipničkog ponašanja, neizmirivanja dugova prema Državi, zloupotrebe i uhljebljavanja strančkih ljudi, drastično izraženi baš u javnim preduzećima?
H. Muratović: Makroekonomsku politiku u domenu javnih preduzeća (i ustanova) treba koncipirati i provoditi po modelu Finske. Naime, ta preduzeća kod njih vode stručni i sposobni ljudi, dobar dio njih profitabilniji je od privatnih, ali se njihovi rukovodioci ne mijenjaju u zavisnosti od promjene stanke na vlasti, već isključivo na osnovu poslovnih rezultata. Pri tome, postoji potpuna transparentnost u njihovom radu.
BD: Po vašem mišljenju, proizlazi da je politika iznad svega, da je ona primjer površnosti, aljkavosti i pohlepe?!
H. Muratović: Upravo tako. Pogledajte samo površnost kod izgradnje tzv. koridora „5C“. Ovaj koridor uopšte nije od prioritetnog značaja za privredu BiH. S obzirom da sam u vašem portalu pisao o tome, ne bih da se ponavljam. On služi Poljacima, Česima, Slovacima i Mađarima da brže dođu na odmor na Jadran. Ovim putnim pravcem u 2018. godini izvezli smo roba samo u visini 2,49% od ukupnog izvoza. Uz to, ne znaju se rokovi izgradnje, radi se dionica po dionica koje nisu povezane, jedni projektuju, drugi izvode radove uz mnoštvo dogovorenih kooperanata, postoji mnoštvo tendera, promjena trasa, naštimavanja, itd. Posao se mogao jednostavno i efikasno organizovati, na način da se okupe ljudi u jednoj kompaniji koji projektuju i grade, da se angažuju inostrani konzultanti, da budu jedan do dva tendera, da se definišu modeli upravljanja rizikom, da inostrani ulagači imaju garancije da bi rizik sveli u prihvatljive granice. Prema tome, za efikasan sistem planiranja i implementacije na ključnim mjestima mora se imati stručne, iskusne i odgovorne ljude. Tu nema mjesta političarima opšte prakse, već političarima-menadžerima, koji uz to imaju i uvažavaju kompetentne savjetnike.
BD: Naši političari vade se na to da je u BiH teško postići tronacionalni konsenzus. Da li je to jedini razlog?
H. Muratović: I ova tvrdnja samo je djelom tačna. Naime, cio prostor BiH treba podjednako razvojno tretirati. Međutim, toga nema. Tipičan primjer je naš Kanton, koji je po svim parametrima zapostavljen. Dva razloga za ovo su: nepostojanje autentične krajiške politike i nekorektnost donosilaca razvojnih odluka na nivou Federacije. Da skratim i pojednostavim-razvoj treba zasnivati na prirodnim i kadrovskim potencijalima datog područja i primjenjivati univerzalne vrijednosne kriterije za cio prostor BiH. U tom slučaju lako je postići tronacionalni konsenzus, pod uslovom da se želi podjednaka javna dobrobit svima.
BD: Naše zadnje pitanje odnosi se na bezbijednosne, granične i materijalne probleme sa susjedima.
H. Muratović: Ako ste mislili na probleme koje imamo sa Hrvatskom, reći ću da ih namjerno fabrikuje predsjednica Kitarević i HDZ, pričajući laži o 10 hiljada mudžahedina u Cazinskoj krajini. Da bi komentarisao izjave Kitarovićke koje se odnose na BiH, a posebno na Bošnjake, čovjek se mora spustiti ispod svoga dostojanstva. Ovim izjavama ona kompromitira samu sebe. Ona jednostavno ne zna biti državnik, kao što to ne znaju ni naši predstavnici. Jer, ako imamo granične i probleme materijalne prirode (a imamo) treba ih pokušati rješiti dijalogom. Ako u tome ne uspijemo, onda se ide na međunarodnu arbitražu, za koju se treba ozbiljno pripremiti. Tačka!
Prenose kolege sa portala Krajina.ba
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
