Kako Ljiljana priča, njena kćerka krenula je u ponedjeljak 13. februara za Njemačku, a trebalo je da se vrati u četvrtak kada je umjesto povratka kući, sahranjena.
Moja kćerka je bila toliko srećna i uzbuđena, možda i da je znala da ne smije da leti avionom opet bi otišla. Htjela je da zaradi neki dinar za svoje sinove. Našminkala se kao da su je profesionalci šminkali, isfenirala se, stavila rančić spakovan za tri noćenja i tako je izašla.
Vjerujte mi, kada sam je u kovčegu vidjela imala je osmijeh na licu. To je bio njen prvi i posljednji let govori kroz suze Ljiljana Ivanovski, majka Katarine (40) koja je preminula kada joj je, prilikom polijetanja sa aerodroma u Beogradu pukla aneurizma.
– Prijatelj je trebalo da je sačeka u Dizeldorfu. Trebalo je da se vrati u četvrtak, a tada smo je sahranili. Ona je otišla na tri dana kod prijatelja koji ima fabriku koja se bavi proizvodnjom pribora za nokte. Htjela je da vidi kakvi su uslovi za rad, mnogo je voljela svoju djecu i htjela je da im obezbijedi najbolje uslove za život, da zaradi koji dinar. Htjela je i njih da povede kada im se završi školska godina – priča sa suzama u očima majka preminule Katarine.
Ističe i da je njena kćerka otišla presrećna i prezadovoljna.
– Čim je avion poletio ona je preminula od tog pritiska. Ona je sjedila pored jednog dečka, koji je vidio da joj je pozlilo. Možda je ona tada i preminula, njena smrt trajala je 30 sekundi. Nije joj bilo spasa. Dečko koji je sjedio pored nje alarmirao je sve u avionu, tu su bili doktori koji su odmah u letu pokušali reanimaciju, ali nažalost nisu uspjeli. Avion se nakon toga vratio – priča ona.
Dodaje i da su njih dvije imale dogovor da se javi kada avion sleti i javi kako je prošla.
Ističe i da je mlađi unuk Sava izašao u dvorište u 18 i 15 i gledao avion, kako kaže, mahao je mami, a ona je u tom trenutku još uvijek bila živa.
– Umjesto poziva moje kćerke, javio se inspektor iz Surčina koji mi je javio da je Katarina preminula. Ostala sam u šoku, nema, bez riječi. Nazvao nas je opet i tada se javio moj stariji unuk, njegove riječi ostaće mi zauvijek u pamćenju: “Ja nemam oca, imam 15 godina i vi zovete mene u Surčin da preuzmem moju mrtvu majku” i onda je počeo da udara glavom u zid. Tada je stigla hitna pomoć ne znam ni ko je zvao, da li su poslali iz Surčina ne znam – drhtavim glasom priča Ljiljana.
Ističe i da je mlađi unuk Sava izašao u dvorište u 18 i 15 i gledao avion, kako kaže, mahao je mami, a ona je u tom trenutku još uvijek bila živa.
Nastradala majka osmoro djece: Nakon što ih je udario, izašao je iz džipa i počeo da galami”
Kako kaže, otac njenih unuka izvršio je samoubistvo prije sedam godina.
– Moji unuci nemaju oca, preminuo je prije sedam godina. Izvršio je suicid, imali su penziju od oca koja je 13 hiljada za obojicu i imala je dječji dodatak od kojeg ne mogu ni računi da se plate. Nemam nikoga, nikakvu pomoć, sama sam sa njim. Djeca su zlatna, nisu zahtjevni, lijepo su vaspitana. Stariji unuk ide u prvu godinu srednje škole i najbolji je u odjeljenju. Mlađi sin tatu nije ni zapamtio, imao je tri godine kada je on preminuo – dodaje ona.
Napominje i da je Katarina bolovala od aneurizme i srčanog zaliska i da se četiri godine unazad bori sa aneurizmom.
– Trebala je da bude operisana, ali nije zbog korone. Tada sam ja često bila sa djecom, često joj je pozlilo u tom periodu.. Oduzme joj se cijela lijeva strana i poplave joj usta, još tada sam više puta zvala hitnu pomoć. Zadnji put kad sam ih zvala, odveli su je na VMA, tamo je zadržana skoro mjesec dana. Rekli su joj da srčani zalistak ne treba da se operiše i da je aneurizma koja je bila mnogo proširena u međuvremenu suzila i da je bolje. Doktori su joj rekli da na svakih šest mjeseci mora da dolazi na kontrolu i pije terapiju – kaže Ljiljana.
Dodaje i da nije sigurna da li je njena kćerka redovno uzimala terapiju.
– Živim u Obrenovcu, tako da je nisam kontrolisala, ali pretpostavljam da nije uzimala redovno terapiju – priča ona.
Ljiljana kroz suze kaže i da joj je muž preminuo prije 14 godina, te da je Katarina sahranjena u Obrenovcu pored oca, piše Blic.
– Nemam problema sa djecom, imam sigurnost i povjerenje u njih. Samo mi je bitan taj papir da dobijem o starateljstvu, kako je Kaća preminula sve je stopirano i tih 13 hiljada koje su dobijali. Moja penzija je imala primam 34 hljade, ali boriću se za moje unuke najviše što mogu – kaže Ljiljana.
Račun za pomoć
Ljiljana Ivanovski
Br. računa 200 34822859 57
Banka Poštanska štedionica
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
