Priča o ljudskoj gromadi: Ramiz je pronašao preko 300 skeleta žrtava genocida

Sakupljač kostiju ili čovjek koji traži kosti, tako ga zovu.

Njegovo ime je Ramiz Nukić i on je, nakon što je prošao put smrti od Srebrenice do Tuzle, po povratku na svoje ognjište, u selo Sandiće, odlučio svoj život posvetiti onima kojih više nema, koji do danas nisu našli svoj smiraj.

Ramiz traga za izgubljenim kostima i pomaže da se kompletiraju tijela nesretno ubijenih Srebreničana, koje njihove porodice do danas nisu ukopale. I to radi godinama. Besplatno.

Iz Srebrenice kroz Potočare pa Bratunac, prođosmo selo Kravica i nabasasmo na tablu s lijeve strane ceste na kojoj je ćirilicom ispisano: ‘Manastir Buljim’.

Tim skretanjem još oko dva kilometra vožnje uzbrdo i dođosmo do Ramizove kuće. Posljednje kuće u selu. I jedine, na vrh brda u Sandićima, nedaleko od Manastira Buljim.

PRONAŠAO JE PREKO 300 SKELETA ŽRTAVA GENOCIDA

Malo ko ima da ne zna njega i njegovu nevjerovatnu priču jer Ramiz priča gotovo nestvarnu priču. Na momente jezivu. Ono što je on radio i što i dan danas radi, malo ko bi i pomislio da učini.

Priča nam Ramiz da je u početku prvo pokušao da pronađe oca i braću. Tragajući po šumama nije ih uspio pronaći jer oni nisu bili tu, nego 38 kilometara od mjesta na kojem su ubijeni, u zvorničkoj Kamenici.

Odlučio sam da tragam i da pronalazim kosti. Sve ove godine to sam radio besplatno, a moje je samo bilo da nakon što pronađem, da kontaktiram Institut. Oni dođu i preuzmu. Žao mi je svakoga ko je svoga izgubio. Do sada sam pronašao preko 300 ljudi – priča nam Ramiz.

SVAKI DAN JE TEŽAK, A 11. JULI NAJTEŽI

U trošnoj kući Ramiz stanuje sa bolesnom suprugom i unukom. Jedan sin mu je u Banovićima, a drugi najčešće u Tuzli, gdje radi na dnevnicu. Preživljavanje. Ima kokoši i nešto ovaca. Ponešto se i posije. Ovih dana je, kaže, „zabavio“ se oko košenja i kupljenja sijena.

Bliži se još jedan tužni 11. juli. Uz težak uzdah, Ramiz dodaje da je njemu svaki jednako težak, ali mora se živjeti.

U razgovoru za Hayat.ba kaže da je baš neki dan pronašao neke posmrtne ostatke, te je odmah kontaktirao Institut za nestale.

Dok sam živ i kad god mogu, ja ću tražiti. Ja ne znam koga sam pronašao, oni mene o tome ne obavještavaju, ali meni je važno da ja pronađem što više i da se ljudi ukopaju – ističe Ramiz.

Ova mala priča o ljudskoj gromadi – Ramizu Nukiću iz sela Sandići nedaleko od Srebrenice, je samo dio njegovog svakodnevnog teškog života. I pored svoje tragedije, on je smogao snage i hrabrosti da svih ovih godina, pomogne i olakša brojnim porodicama da njihovi najmiliji pronađu vječni smiraj.

Prema podacima Instituta za traženje nestalih, još se traga za ostacima gotovo hiljadu ubijenih Srebreničana. I ne samo Srebreničana, širom Bosne i Hercegovine brojne porodice još nikada nisu pronašle kosti svojih najmilijih.


Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79