Problemi migranata: Rad na građevini bez isplaćene plate
Centralni državni ured za demografiju i mlade priznaje da u Hrvatskoj još uvijek ne postoji strateški pristup migracijama, dok sociolozi upozoravaju na hitnu potrebu za mjerama koje će osigurati uspješnu integraciju stranih radnika.
Prošle godine je u Hrvatskoj izdano više od 170 hiljada radnih dozvola, od kojih gotovo 40 posto za radnike s Filipina, Nepala, Turske i drugih udaljenih zemalja.
Uprkos broju izdanih dozvola, stvarni broj stranih radnika procjenjuje se na oko 90 hiljada. Nedostatak javnih podataka o njihovoj strukturi i duljini boravka dodatno komplicira procjenu situacije. U medijskim izvještajima i oglasima za smještaj primjećuje se da su strani radnici često zaposleni na najmanje plaćenim poslovima, a agencije za zapošljavanje i iznajmljivači smještaja profitiraju od njihovog dolaska.
“Hrvatska je u poređenju s Nepalom deset puta bolja”, rekao je Hini Yogmani Kafle, 30-godišnj Nepalac koji je s namjerom rada u Hrvatskoj tu došao prije dvije i po godine.
“U Hrvatsku sam došao zajedno s nekoliko sunarodnjaka. Po slijetanju u Zagreb, nakon dva i pol sata čekanja, shvatili smo da nitko nije došao po nas”, govori Kafle koji je na svom prvom poslu u Metkoviću službeno proveo tek 15 dana.
Šef im je, priča, dnevno davao 10-ak kuna kako bi si mogli platiti hranu, a nakon 15 dana zajedno s drugim radnicima vraćen je u Zagreb jer u Metkoviću nije bilo posla za njih. Po povratku u Zagreb, više je mjeseci radio na građevini, no ni za taj posao, tvrdi, nije bio plaćen pa je novu priliku za zaradu pronašao na Čiovu.
“Radio sam kao konobar sve dok nisam pao s motora, s kojim sam putovao od smještaja do restorana. Povrijedio sam ruku, a vlasnici su me istog dana poslali natrag u Zagreb, jer im više nisam bio koristan”, prisjeća se.
“Nisam znao gdje ću. Sjeo sam u autobus za Zagreb i plakao”, rekao je Kafle, koji je tek usputnim poznanstvima uspio u takvim uvjetima ostati u Hrvatskoj. Pronašao je posao za jednu dostavljačku platformu, prvo je raspačavao hranu na biciklu, a sada je menadžer drugim dostavljačima, radi iz kuće i zadovoljan je.
“U početku, svugdje je teško. Što zbog nove kulture, jezika, ljudi i mjesta. No, sada sam zaista sretan u Hrvatskoj”, kaže Kafle koji u Hrvatskoj planira ostati duže vrijeme.
Iz Centralnog državnog ureda najavljuju planove za osnivanje posebnog ureda koji će koordinirati migracijsku i integracijsku politiku, ali sociolozi ističu potrebu za cjelokupnim planom koji uključuje regulaciju uvjeta smještaja, rada te poticanje društva na prihvatanje stranih radnika.
Integracija stranih radnika u Hrvatskoj neće biti uspješna bez aktivnog sudjelovanja države u stvaranju potrebnih uvjeta i promicanju pozitivnih društvenih stavova prema useljenicima.
