Stotine žena svakodnevno strahuju za vlastiti i život svoje djece u BiH

Pucanj u Emiru Maslan je pucanj u stotine žena koje svakodnevno strahuju za vlastiti i život svoje djece. I večeras će one s prvim mrakom spustiti roletne, provjeriti stotinu puta da li je brava zaključana, osluškivati korake iz tame dok im srce od panike ne iskoči iz grudi.

I one koje ostaju uz nasilnike, ali i one koje se odluče otići nemaju mira, sna, života.

Pokušavaju čestim selidbama zametnuti trag, pronalaze poslove od kojih nisu u stanju platiti kiriju, režije, hraniti i odgajati djecu. Pate se. Gladuju. Strahuju od svakog zvona telefona, zvuka pred vratima. Nerijetko pokušavaju dokazati svima, od članova porodice do Centra za socijalni rad koliki su nasilnici manipulatori, i nerijetko im ne polazi za rukom. “Mogle su probati još malo”, “Mogle su se strpiti još malo” – piše Crna-Hronika.

Dešava se i da su nasilnici ovisnici, narkomani, a prema sudskim odlukama dijete im moraju predati na redovno viđanje. Oni krše dogovorene termine, ne vraćaju djecu u dogovoreno dijete, dolaze po njih kad oni žele, isključe mobitele kada preuzmu dijete, svjesno ubijaju majku kojoj je na prvome mjestu zaštititi dijete. Kada se odluče da im iz straha za sigurnost djeteta uskrate viđanje, pritisak počne vršiti Centar za socijalni rad.

A alimentacija? O tome niko ne vodi računa. Milioni KM neisplaćenih alimentacija u BiH nikoga ne zanimaju, baš kao što ih ne zanimaju ni žene koje žive u strahu, dišu u strahu.

U protekle dvije godine u BiH je ubijeno više od 20 žena. Načini sve suroviji, strašniji, bezosjećajniji. Često pred očima djece. Protestne šetnje, vapaji, vrisak, ne dopiru do nadležnih.

Prema podacima Gender centra BiH gotovo polovina žena u BiH (48%) iskusila je neki oblik nasilja, uključujući i nasilje od strane intimnog partnera, nepartnera, uhođenje ili seksualno uznemiravanje, od svoje 15. godine. Preciznije rečeno, skoro četiri od deset žena (38%) izjavile su da su iskusile psihičko, fizičko ili seksualno nasilje od 15. godine od partnera ili nepartnera (FBiH: 36%, RS: 39%).

Krivični zakon Federacije BiH propisuje teže kažnjavanje za kvalifikovani oblik ubistva iz mržnje čija osnova može biti i spol žrtve i za najteži oblik nasilja u porodici koji rezultira smrću člana porodice kojeg je počinilac prethodno zlostavljao, za koje je zapriječena kazna zatvora najmanje deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora.

Ratifikacijom Istanbulske konvencije Bosna i Hercegovina se obavezala na poduzimanje zakonodavnih i drugih mjera radi osiguranja pravnog, institucionalnog i organizacionog okvira za prevenciju nasilja nad ženama i nasilja u porodici, zaštitu žrtava nasilja i kažnjavanje počinitelja nasilja, za što je neophodan koordinirani pristup svih subjekata zaštite u borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici.

Međutim, sve potpisane i nepotpisane konvencije u BiH padaju u vodu pred činjenicom da se i danas govori o ženi koja je “možda izazvala” muža, o “zločinu iz ljubavi” i sl.

Ubistva žena koje počine muškarci širom svijeta se sve češće procesuiraju kao zločini iz mržnje, ali u Bosni i Hercegovini to još uvijek nije praksa.

Ni ovo, kao ni ubistva Nizame, Alme…nažalost neće promijeniti ništa. Život žene u BiH je najjeftiniji.