Sve više ljudi dolazi da jede u javnim kuhinjama

Javne kuhinje od početka godine bilježe sve više zahtjeva novih korisnika, a situacijU su pogoršala i enormna poskupljenja. Građani su primorani da po obrok odlaze u javne kuhinje, odakle poručuju da sadašnja situacija podsjeća na onu sa početka pandemije. Provjerili smo stanje u Banjaluci i Tuzli.

“Puno im hvala, pomognu, odavno sam podstanar u Tuzli, živim ja i moje dijete. Dolazim ovdje nekad sa dijetom nekad sama i njima puno hvala”, govori Hidajeta Pajić iz Tuzle.

Hidajeta Pajić samo je jedna od brojnih korisnika tuzlanskog Merhameta. Za nju, kao i za većinu, obrok u javnoj kuhinji jedini je način da se prehrani. U Merhametu nam kažu da je broj korisnika povećan posljednjih petnaestak dana od kada svjedočimo nekontrolisanim poskupljenjima osnovnih životnih namirnica.

“Prošlih petnaestak dana imamo oko 70 zahtjeva za novim obrocima. Pored toga imamo i zhatjev od jedne mjesne zajednice za 50 novih korisnika. Trenutno nismo u mogućnosti da odgovorimo pozitivno ali nadamo se da ćemo u narednom periodu moći odgovoriti tim ljudima. Pored toga imamo 50 osoba koje traže pomoć mimo obroka koji sud šalje od kuhinje i tim ljudima smo pomogli ali evo ne znamo kako će biti u narednom periodu”, kaže ravnateljica Merhameta Tuzla Mensura Husanović.

Svakodnevica ovih ljudi koji dolaze po obroke u javne kuhinje nije zaokupljena stalnim poskupljenjima, jer ih, kažu, odavno više ne mogu pratiti. Besplatni obroci jedini su način da se prehranjuju godinama, jer su, uglavnom, ovisni o socijalnoj pomoći, niskim ili nikakvim primanjima. Takvi primjeri stižu i iz Banjaluke.

“Troje djece, podstanar. Jedno dijete studira, jedno se sprema za Njemačku, jedno ne radi. Takva je situacija, nije dobro”, priča Radmila Slijepčević iz Banjaluke.

Nije dobro, kažu i oni koji obroke pripremaju. Teško uspijevaju pokriti potrebe sve većeg broja korisnika. Dnevno se u jednoj od banjalučkih narodnih kuhinja, Mozaiku prijateljstva, pripremi od 600 do 700 obroka, vikendom i više od 1000.

“Zahvaljujući dobrim ljudima koji uvijek dođu donesu neki povratni hljeb ali da budem iskren ako ovako nastavi nema šanse da možemo mi da odgovorimo na ovo i vjerovatno ćemo mi ubrzo da objavimo da bukvalno u kuhinji nema hrane. Postoji jako puno obroka koje niko ne vidi u redu koji dolaze na vrata kojima se prave paketi osnovnih namirnica koje je sramota da stoje u redovima tako da se bojim da je toga sve više”, navodi Miroslav Subašić iz Mozaika prijateljstva.

Svjedočeći teškim situacijama u kojima se nalaze njihovi korisnici, u Mozaiku prijateljstva kažu da potreba za obrokom ljubavi sve više postaje i potreba za mjestom, da u situaciji bespomoćnosti, negdje pripadaju.