Portal Crna-Hronika već duže vrijeme surađuje sa članovima Facebook grupe “Crna lista poslodavaca Republike Srpske” u kojoj svakodnevno nezadovoljni radnici dijele svoje ispovijesti sa javnostima te u kojoj svi radnici imaju besplatnu pravnu pomoć.
Sljedeću ispovijest prenosimo u cijelosti:
Moje ime je Dražan Pejaković, osnivač FB grupe Crna Lista Poslodavaca Republike Srpske. Grupa je nastala kako bi ljudi iznijeli svoje nezadovoljstvo kod poslodavaca, iznijeli svoju priču i pokazala na nedostatke u sistemu, jer medijski prostor za naše sve probleme je jako mali, skoro da ga i nema.
Najveći ugostiteljski ROBOVLASNIK iz Banjaluke Drugi dio.
Dražan Pejaković: Ovo je najveći ugostiteljski ROBOVLASNIK iz Banjaluke!
Senzacija, udarne vijesti:
Radnici koji su radili ne prijavljeni, kojima je odbijano od plate za neke minuse koji nisu postojali, radnici koji nisu mogli ovjeriti zdravstvenu knjižicu, koji kada se povrijede u većini slučajeva plaćaju sami sebi pregled, radnici koji su tražili bolje uslove rada dobijaju otkaz pod pričom da su pokrali Šaju za 100.000KM.
Mediji bili sudije, oblatili narod ne provjeravajući stvarno stanje i ne pišući istinu. Na kraju, kako je neko mogao da ukrade toliki novac, a da poreska ne sazna i ne vidi nešto? Momcima i curama koje su radili u tom periodu u tri lokala (Mala Stanica, picerija Kod Brke i Mala Stanica dva) je uprljan obraz. “Bravo” mediji, dali ste Šaji besplatan marketing, a uprljali obraz radnicima, nema veze istina na kraju uvijek dođe na vidjelo (kao i sada kada se neke stvari otkrivaju).
- Da li je Dalibor Šajić držao radnike neprijavljene? Jeste.
- Da li je Dalibor Šajić davao platu na ruke? Jeste.
- Da li je Dalibor Šajić ostao dužan radnicima i državi? Jeste.
Zašto sve pišem ovo, jer je ovo moja borba, moj način pokazivanja rupe u sistemu, moj način kako bih neke stvari pokušao ispraviti, moj način da kao radnik dam doprinos radnicima. Sudi koliko hoćeš, ali na kraju ćeš shvatiti. Čovjek mora pretrpjeti štetu i bol da bi progledao. Možda kroz svoju priču otvorim oči drugima!
Vraćanje u MS grupaciju, početak rada u Maloj stanici sa novom ekipom i jednim starim radnikom, ni manje ni više nego moj bivši šef iz Mac Tire Paba (zamisli moje sreće, kao da sam se na Boga kamenjem bacao).
Rad, red, disciplina, ubrzo i ugovor na neodređeno kako ne bi išli na sezonu i to pred po pandemije (ima Boga da je kao ljelja).
Pandemija nastaje, poslodavci se hvataju za glavu, ali radnici još više, puno više, država uskače, hiljadu čudesa (ko bi rekao da bi mi za svoga životnog vjeka još i pandemiju doživjeli, kao da nam nije bilo dosta problema).
Početak rada, izlazimo iz zaključavanja, niko srećniji od našeg naroda što su se kafane otvorile. Nije bilo posla prvih 10 dana, ali je onda nastalo ludilo, kao da nikada pandemije nije bilo „daj meni, uzmi sebi, odnesi njima, ma daj svima i daj puno“ tako je u lokalima bilo.
Nekome rat, a nekome brat u ovom slučaju poslodavcima brat (i to kakav), zato što imaju sada na izvoz radnu snagu. Ne može narod na sezonu, a oni nas vraćaju u vrijeme od kojeg smo bježali, još veće ugnjetavanje radnika.
Ubrzo se prebacujem u piceriju kod Brke. Ludilo polako počinje, Šaja dobio koronu izlazi iz bolnice, šef otvorio moju kovertu (u kojoj je bila plata), oštetio me, dobio šef porciju predavanja. „od kuda nekome pravo da uzme nečije pare u ovom slučaju platu“.
Zovem ja Šaju da tražim obećani avans i da kažem kako mi je šef otvorio kovertu i uzeo moje pare , kad kaže on meni „od kuda tebi pravo da tražiš pare od mene, od danas ne radiš, ja sam Dalibor Šajić, a ti si samo jedan običan konobar“, (riječi koje ću pamtiti dok sam živ).
Ispovijest radnika: “Radim za 700KM, plata mi je 520KM na banku”
Ostajem bez posla kada je posao jako teško naći, dugovi, obaveze, četvero djece, ludilo mozga. Tada se dešava nešto čudno, shvatam kakva se nepravda napravila, otvaraju se oči i počinju kockice da se slažu. Milion stvari prolazi kroz glavu, šta, kako i na koji način da zaštitim svoja prava.
Dolazim do firme i čeka me sporazumni raskid ugovora da potpišem, ono što sam uradio je da sam ga pocijepao i nisam ga potpisao. “NE POTPISUJ!”
Spektakl počinje, a 24.02 je sve bliži, tik-tak…
Treći dio za sedam dana…
„Nemoj biti ovca i dozvoliti da neko svoje frustracije lječi na tebi, nemoj dozvoliti da neko tvoj trud, rad i zalaganje podcijeni, i nemoj potpisivati, ti si radnik koji imaš pravo“.
Ako imaš problema sa poslodavcem, ne znaš kako i na koji način da ih zaštitiš i na to sve nemaš novca da platiš usluge advokata, klikni na link i dobit ćeš sve što ti treba besplatno, uključujući advokata u zastupanja tvojih radničkih prava pred sudom.
https://radnickaprava.com/
Za sve koji nisu pročitali prvi dio, link je
Dražan Pejaković: Ovo je najveći ugostiteljski ROBOVLASNIK iz Banjaluke!
Za više savjeta priključite se grupi koja brine o radnicima i njihovim pravima OVDJE
#Nastavićese
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
