Za najstarijeg banjalučkog krojača više “nema mjesta” u centru grada

Ako grad u svom centru ne može osloboditi deset metara kvadratnih za jednog od najstarijih zanatlija Banjaluke, zanat će nam odumrijeti i dočekaće nas vrijeme kada nam neće imati ko odijelo sašiti, riječi su ovo Janićija Jaćimovića, jednog od najstarijih krojača u gradu, koji svoj zanat časno obavlja preko 60 godina na svima dobro poznatoj lokaciji u Ulici kralja Petra I u blizini “Vodovoda”.

Redakcija “Nezavisnih novina” posjetila je Jaćimovića u njegovoj radnji, koja je zapravo kiosk od svega deset metara kvadratnih, koji je, kako kaže, njemu i više nego dovoljan.

Janićije kroz svoj dugogodišnji rad nema koga nije obukao, šivao je odijela političarima, od pozicije do opozicije, sportistima koji ne mogu naći odijela svojih mjera, pa i ekscentričnim manekenima koji su željeli neobične boje i krojeve.

Pravi unikatne smokinge, koji se ne mogu ni kupiti za sav novac, a za “obično” štepanje, svi Banjalučani znaju da nikad nije uzeo ni marke.

Sada već penzionisanog Jaćimovića, koji ima 82 godine, žele da “sele” jer je na mjestu njegove krojačke radnje planirana nova zgrada. Njemu su ponudili zamjenski prostor, ali u naselju Lazarevo, što je Jaćimoviću gotovo isto kao da mu kažete da stavi ključ u bravu.

“Ovdje radim godinama. Moje mušterije su ovdje. Ne možete krojača skloniti tamo gdje ljudi ne šetaju, gdje ga niko neće vidjeti”, kazao je Jaćimović. Ističe da krojačka radnja koja je van grada gubi smisao, jer su pristupačnost i lako prepoznatljiva lokacija krucijalni za njen rad i opstanak.

Sad već razočaran Jaćimović ne shvata kako je moguće da Banjaluka ne može naći mjesto za njega.

“Neću da vjerujem da nema par metara kvadratnih za majstora koji u ovom gradu živi i radi 60 godina”, kazao je on.

Jaćimovićeva radnja je dobro poznat kiosk sa njegovim imenom, a u kratkom vremenu što smo proveli u razgovoru s njim, gotovo da nijedna osoba nije prošla da ga nije pozdravila, a i svako malo bi naišla i mušterija, često penzioner kome je trebalo porubiti pantalone.

Iako mala radnja, u njoj ima sve neophodno i kako sam kaže, “više od ovog mi ne treba”. Jaćimoviću u njegovom poslu pomaže jedna stara, ali vjerna šivaća mašina, koja je još u “njegovo” vrijeme bila najbolja, a prema svemu sudeći, i dalje radi kao prvog dana.

Izražene su mu tradicionalne vrijednosti i jasno se vidi njegova ljubav prema poslu, a naročito prema zanatu koji radi.

“Sve što imam sa svojih deset prstiju sam ostvario i nikad nikom nisam ostao dužan”, kazao je on.

Jaćimović šije i za muškarce i za žene, i to odijela, smokinge, kostime, sve što je zapravo najteže napraviti, a šaljivo kaže da sa ženama više voli raditi.

U ovih 60 godina obukao je mnoga zvučna imena, a svih mušterija se sjeća i tačno zna kakvo odijelo i kog kroja im je uradio.

Kako je kazao, imao je razna iskustva, neka su lijepa, neka nešto manje, ali ističe da su to sve ljudi.

“Ima svega, narod je zaista nepročitana knjiga”, kazao je on.

Opet, sa osvrtom na vrijeme koje je iza njega, nije mogao da ne pomene, nažalost, izumiranje zanata.

“Govorili su mi prije da će doći vrijeme kada nećete moći naći nekog da vam sašije odijelo, tada sam se smijao, a izgleda da me to vrijeme dočekalo”, kazao je Jaćimović.

Janićije se zanatom počeo baviti dok je još učio školu, kada ga je njegov strog, ali disciplinovan otac vodio kod jednog majstora svaki dan poslije nastave.

Godine obuke i ljubav prema zanatu su krunisane otvaranjem njegove prve radnje još 1970. godine, kada je počeo da radi od kuće. Ubrzo nakon toga, iste godine otvorio je svoju radnju, na lokaciji na kojoj je i dalje. Sada penzionisan, ovim se bavi, možda jer mora, ali zasigurno jer voli.

Niko ne želi da vidi Jaćimovića da se seli, a njegovi saborci u ovome su njegove mušterije, često stariji ljudi kojim je on “usput”. Novu lokaciju u Lazarevu ne želi da prihvati. Bori se da svojih nekoliko kvadrata premjesti negdje drugo ako već mora, a kada smo ga pitali, kaže da bi mu odgovaralo bilo gdje od trenutne lokacije pa do Tržnice.

“Ako me premjeste gdje me niko ne vidi, isto mi je kao da su me zatvorili”, kazao je Jaćimović.

Anegdota

Jaćimović je u svom dugogodišnjem radu imao dodira sa raznim ljudima i pun je anegdota, a jednu posebnu je podijelio sa nama. Da ljudi ipak nisu zaboravili umjetnost šivanja odijela, potvrdio mu je mladi momak, crn i visok, koji je u njegovu radnju došao sa željom da mu sašije smoking bordo boje, unikatno odijelo, za koje Jaćimović kaže teško da se i može kupiti.

Momak mu je odmah platio puni iznos njegovih usluga, a obećao mu je da, kada dođe po smoking, daće mu “još toliko”.

“Neću to nikad zaboraviti”, kazao je. Naime, nakon što je pokupio odijelo, momak oduševljen uslugom mu je ostavio bakšiš još toliko koliko je i prvobitno platio.

“Prvo sam mislio da se dečko zbunio, da mi je platio duplo, pa sam ga čak i nazvao da provjerim zašto je to uradio”, kaže Jaćimović.

Nazvao je momka, jer nije mogao da vjeruje da “takvih ljudi i dalje ima”, a mladić mu je samo potvrdio: “Ja sam vam tako obećao, a ja šta kažem, to i uradim.”

Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79