Zaštitnu opremu plaćali i po sedam puta većoj cijeni!

Na ovaj način budžet Republike Srpske je oštećen za nekoliko miliona maraka, te omogućeno da se pojedinci dobro „uplusaju“ u najteže vrijeme po državu i građane, u doba pandemije.

Krajem marta, Fond zdravstvenog osiguranja RS donio je odluku o izboru najpovoljnijih ponuđača za nabavku lične zaštitne opreme. Tokom postupka poništena su dva lota od ukupno 10, koliko je Fond raspisao u februaru, a čija je vrijednost 10.270.000 KM.

Kao što smo već pisali, na ostalih 8 lotova, kao najuspješnije izabrane su tri firme iz Banjaluke i to na veoma čudan način.

Jedan put je najbolju ponudu imala firma „Stepmed“, tri puta „Krajinagroup“, a četiri „Adrialine“, da bi se nakon žalbe uključila još jedna kompanija „Banjalukafarm-plus“ koja je preuzela tri lota i to po još većim cijenama.

U prvom redu, ono što ovu odluku o nabavci, čini itekako kompromitovanom jeste način na koji su se izabrale ove firme za dobavljače zaštitne opreme.

Kako smo već pisali, sve rađeno po razrađenoj matrici. Prema informacijama koje smo objavili, nekolicina dobavljača je zajedno sa pojedincima iz Fonda zdravstvenog osiguranja sudjelovalo u namještanju tendera.

Tako je vidljivo da u svim lotovima, kao po dogovoru, ostaje samo jedna firma koju na kraju izabere Fond. A da sve bude gore, gotovo uvijek je to najviša ponuda.
Sistem je uspostavljen tako da su se u startu odbacivale većine ponuda, onih najpovoljnijih, zbog nekih nedostataka u dokumentaciji. Nakon toga pristupalo se izboru najpovoljnije ponude od onih koje su ispunjavale sve uslove. Ipak, prije konačnog odabira, sve kompanije, osim one sa najvećom ponudom, odustajale su zbog „neprirodno niske ponuđene cijene koja je nastala zbog greške prilikom obračuna cijene ponude“.

Nakon toga, na scenu stupa Fond, koji umjesto da izabere najpovoljniju ponudu, a zatim pokrene garanciju za ozbiljnost ponude, preskače ovaj postupak i direktno odbacuje prvog i drugog dobavljača iz igre, te bira firmu sa najskupljom ponudom.

A onda smo došli do još frapantnijih podataka!

Svaka od ovih nabavki je mogla biti jeftinija za desetine, pa i stotine hiljada maraka. Odnosno, tržišne cijene maski, zaštitnih odijela, kaljača i ostale opreme su višestruko manje od onih po kojima je Fond plaćao izabranim dobavljačima.

Prema najnovijim podacima do kojih smo došli, a koji govore o stvarnim cijenama ove opreme vidljivo je da su pojedinci u Fondu zdravstva pogodovali pojedinim dobavljačima i pristali da kupuju enormno skupu robu i na taj način učestvovali u izvlačenju novca iz budžeta.

Na osnovu tržišnih cijena koje smo dobili, može se vidjeti da su pojedini lotovi preplaćeni do deset puta više.

U prvom lotu, koji je obuhvatao nabavku zaštitnih maski kao najpovoljniji ponuđač izabrana je firma „Krajinagroup“ sa ponudom od 572.800 KM bez PDV-a.

Ova cijena uveliko prevazilazi tržišnu vrijednost tražene robe, što potvrđuju podaci koje smo dobili. Pa je tako cijena predmetne robe koja se može kupiti u Turskoj 136.908 KM, čemu treba dodati 15 odsto poreza i prevoz. Sve preko toga je čista zarada.

U lotu 2 za nabavku zaštitnih maski ponuđač „Stepmed“ dobija posao ispred „Krajinagroup“ i „Adrialine“ jer je ponudio jedini registrovanu robu i to po cijeni od 600.000 KM. Inače, na osnovu ponude koju smo dobili opet iz Turske, ove maske koštaju sa preuzimanjem u Istanbulu 293.374 KM, što opet svjedoči o ogromnoj zaradi za dobavljača.

Što se tiče zaštitnog odijela iz lota 6 izabrana je ponuda kompanije „Adrialine“, čija vrijednost je 926.562 KM. Ova odijela su pojedini dobavljači iz BiH nabavljali iz Turske po cijeni 74.321 KM, plus porezi carine i uvoz.

Zaštitni ogrtači su plaćeni 1.936.250 KM bez PDV-a firmi „Blfarm-plus“, dok prema cijenama koje smo dobili od dobavljača iz Turske ovi ogrtači na tržištu koštaju 1.369.081 KM.

Što je manja vrijednost nabavke veća je razlika u cijeni po kojoj je kupovao Fond robu i tržišne cijene. Tako je za zaštitne vizire izdvojeno 29.397 KM bez PDV-a dok cijene koje smo dobili pokazuju da je stvaran vrijednost tih vizira 9.779 KM plus carina.

I na kraju, za jednokratne zaštitne kaljače izrađene od PVC-a ili flisa Fond je firmi „Adrialine“ platio 298.700 KM bez PDV-a. Prema predračunima koje smo dobili, ukoliko bi se nabavljale ove kaljače iz Turske cijena bi bila 8.801 KM.

A koliko je Fond preplatio kaljače pokazuju i cijene u slobodnoj prodaji, odnosno u apotekama gdje je cijena za 100 komada ovih jednokratnih kaljača 5,40 KM. Što znači da bi Fond da je kupovao ovu zaštitnu opremu u apotekama sve platio 54.000 KM.

Da se ovdje stvarno radi o bacanju para ili bolje rečeno punjenju privatnih džepova pokazuje i podatak da je Univerzitetski klinički centar RS prije samo nekoliko mjeseci nabavljao iste ovakve kaljače po cijeni od 0,05 KM po komadu. To znači da je po toj cijeni Fond umjesto 298.000 KM koliko je izdvojio za milion kaljača mogao sve platiti 53.333 KM.

Sve ovo pokazuje koliko su u Fondu zdravstvenog osiguranja preplatili zaštitnu opremu koju su nabavljali u prethodnih nekoliko mjeseci.

Kako nam je prethodno rekao bivši ministar zdravlja i predsjednik Odbora za zdravstvo SDS Slobodan Stanić, Zakon o javnim nabavkama je „šupalj“ i to obilato koriste pojedinci iz zdravstva RS prilikom izbora firmi za unosne poslove.

„Sve se može provesti u skladu i sa zakonom i da niko ne bude oštećen, a najmanje država. Naravno, uslov je da to hoće ključni ljudi u zdravstvu da rade. Zakon o javnim nabavkama ima toliko rupa da uvijek onaj ko ima loše namjere to može iskoristiti i da tu namjesti kako je njemu po volji. Ali, onaj ko gleda interes države i društva može napraviti ogromne uštede i raditi u korist javnosti“, kaže Stanić.

On tvrdi da su ključni ljudi u zdravstvu u stvari samo poslušnici politika i da rade sve što im se kaže. Takav je slučaj i sa javnim nabavkama.

„Ovdje se sad postavljaju i biraju ljudi kojima kad bi rekli da skoče sa zgrade ne bi pitali. Već bi to bespogovorno radili. Takvi njima trebaju za ovakve nabake.“

Stanić navodi da su u godini pandemije mnogi profitirali na nabavkama u zdravstvu.

„Ali, za mene to nije ključno pitanje, kako je neko došao do tih para u privatnom sektoru, već se mora tražiti odgovornost onih koji su to dopustili. Neko mora odgovarati. Ali to se neće desiti, jer kad bi jednom neko odgovarao ovakve stvari se ne bi više dešavale.

U normalnim društvima i zemljama kada se dešavaju ovakve stvari, a posebno pandemija, idu posebno strogi zakoni, pa krivično djelo postaje tzv. posebno krivično djelo sa teškim posljedicama u izvršenju, gdje neko u vremenu kada društvo jako teško živi to koristi.

Ja ne znam kako ljudi koji to rade mogu mirno da spavaju i mislim da svako ko koristi ovu situaciju namještajući tendere da uzme pare, uzima pare koje su proklete“, zaključuje Stanić.


Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79