Žena sa Ilidže još nije ukopana, djeca traže obdukciju: Kako se sahranjuju umrli od posljedica COVID-19

Građanima se savjetuje da zbog novonastale situacije sa koronavirusom izbjegavaju mjesta okupljanja, a groblja i mezarja za vrijeme sahrana i dženaza svakako se mogu svrstati u takvu kategoriju.

Aktivirana VIBER grupa o aktuelnostima vezanih za koronavirus Covid-19

Prisustvo ukopu preminulog koji je bio zaražen koronavirusom ne predstavlja opasnost, međutim na istom mjestu vrlo lako se može nalaziti i neko ko je pozitivan na COVID-19, stoga je iznimno važno pridržavati se svih uputa i mjera koje su donesene kako bi se spriječilo širenje virusa.

Prema riječima Asmira Hodžića, izvršnog direktora Pokopa, uposlenici ovog preduzeća imaju mnogo problema oko organizovanja dženaza i sahrana preminulima koji su bili pozitivni ili se sumnjalo da su pozitivni na koronavirus, i to zbog organizacije mrtvozorske službe.

– Imali smo tri vrlo specifične situacije. Dva slučaja su bila negativna, jedan pozitivan. Toliko smo imali problema oko organizacije njihovih ukopa. Procedura u svim slučajevima je da ljekar mrtvozornik treba da konstatuje smrt. Nijedan doktor neće da napiše ono što nije vidio, a neće da vidi zato što ga je strah da priđe tom lešu. Ima 36 mrtvozornika i sa 36 mrtvozornika se mi ubjeđujemo da konstatuju smrt. Mi ne možemo ni jedno lice ukopati ako nema dozvole, odnosno potvrđene dijagnoze o smrti. Vlast se mora uozbiljiti kada imenuje stalne sudske vještake patologije i sudske medicine i mrtvozornika koji konstatuju smrt. Ljudi misle samo uzimati novac, a ne raditi na terenu ništa. Ne može tako! – istakao je.

Što se tiče smrtnog slučaja sa Ilidže, tijelo žene koja je bila pozitivna na koronavirus još nije ukopano budući da porodica traži obdukciju. Djeca preminule žene sa Ilidže sinoć su za Face TV govorila i o ovom pitanju. Oni su i opisali situaciju kroz koju je prošla njihova majka koja je bila zaražena koronavirusom. Snimak možete vidjeti ovdje.

– Obdukcije nema ko uraditi! Prije tri godine smo upozoravali da bi do ovoga moglo doći. U Federaciji BiH, osim Tuzle i Visokog, nemamo nijednu salu za obdukcije zaraznih bolesti. Ljudi i porodice traže uzrok smrti. Uzrok smrti ne može biti samo na papiru, mora biti dokazan – kazao je Hodžić.

Objasnio je kako je sve ovo lanac neriješenih pitanja iz prošlosti.

– Imamo institucije i organizacije, redovno trošimo budžetska sredstva i tako dalje, gdje su ta sredstva išla? U nečije plaće. U domu zdravlja nemaju rukavica, niti zaštitnih odijela. Neki dan na Ilidži, kada smo htjeli da preuzmemo posmrtne ostatke, oni nisu imali opremljenog ljekara mrtvozornika koji može prići lešu. Mi znamo da to nije ni toliko rizično, ali čovjek ima psiholoških potreba da se opremi. Evo mi smo mala organizacija, ali smo u prošloj godini dali oko 16 hiljada KM za taj nekakav doprinos civilnoj zaštiti. Gdje su te pare? Šta je sa ostalim velikim preduzećima, gdje su te pare? Samo se eksponiraju u medijima, daju neke naputke, a ništa papirnato nije poduzeto. Imamo Zakon o zaraznim bolestima koji je 2005. donesen, a ništa po njemu nismo postupili.

Hodžić je pohvalio radnike u prosekturi, naglasivši kako u mrtvačnici nisu imali nijedan problem.

– Mi smo sve imali odranije osigurano jer preuzimamo leševe iz infektivnih klinika. Što se tiče opreme, dobro smo opremljeni, ali to smo sve lično uradili. Što se tiče sahrana, mi poduzimamo sve higijensko-epidemiološke mjere. Opremljeni smo, organizovani, primjenjujemo iskustva pogrebnih preduzeća iz okruženja i EU-a, ali i oni od nas, prepisujemo jedni od drugih. Prije nekoliko dana sam bio na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu radi preuzimanja posmrtnih ostataka takve vrste i moram reći da su veoma dobro organizovani i da su ozbiljno shvatili taj posao – kaže naš sagovornik.

Dodao je kako su pogrebi u evropskim zemljama inače mali i uglavnom im prisustvuju članovi porodice i nekoliko prijatelja, ali da su kod nas masovni, pogotovo ako je riječ o dženazi.

Mi smo sa Islamskom zajednicom, odnosno Jedilerima i Bakijama to riješili, tako da vrlo mali broj članova porodice sada dolazi na dženazu. Čak oko 80 posto manje nego što je to bilo prije pandemije koronavirusa. Ljudi su stvarno disciplinovani i shvataju to ozbiljno. Mi ne možemo znati da li će na dženazu doći neko ko je zaražen i hoće li se to širiti. Ne znamo ni da li će neko od onih koji dođu na dženazu prenijeti virus na naše uposlenike, ako smo poduzeli sve mjere da do toga ne dođe. U što kraćem vremenu sahranjujemo, sa vrlo malim brojem prisutnih ljudi, uz sve procedure što se tiče dezinfekcije, čišćenja i pranja odjeće i tako dalje. Samo ukopavanje nije toliko nesigurno.

Objasnio je da što se tiče umrlog koji je bio na prosekturi, te same pogrebne opreme, male su vjerovatnoće da bi moglo doći do širenja zaraze prenosi Faktor.

– Uposlenici su dobili tačna upustva koje mjere trebaju poduzimati i šta trebaju raditi kada naprimjer skinu rukavice, da ne diraju opremu gdje je preminuli smješten i tako dalje. Rizično je jedino zbog ljudi sa kojima dolaze u dodir na sahranama, odnosno dženazama. Pogotovo kod muslimana gdje je dodir lopate običaj, jer ne znamo kakva je nečija ruka ili rukavica i hoće li inficirati drvenu dršku. Virus na drvetu ostaje i po nekoliko sati i može da se prenese na nekoga. Mi svakodnevno, poslije svakog ukopa, sve dezinfikujemo, ali opet se može desiti neki propust i doći do neželjenih posljedica. Ono što svako od nas kao pojedinac može uraditi je da drži do higijene i izbjegava bilo okupljanja – zaključio je.

Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima!

Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79


Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79