Zašto sve manje ljudi vjeruje u koronavirus i da li bi poštovali nove restrikcije?
Bosna i Hercegovina već treći dan bilježi drastičan rast zaraženih koronavirusom. Kanton Sarajevo trenutno ima veći broj oboljelih nego na početku i tokom trajanja restriktivnih mjera.
Čini se kako građani BiH ne mare previše za pogoršanje epidemiološke situacije u vezi sa koronavirusom. Iako je došlo do naglog povećanja broja zaraženih, Sarajlije bezbrižno šetaju ulicama, rijetko nose maske i poštuju fizičku distancu.
Oslobođenje je istražilo zašto je to tako i zbog čega su ljudi bili oprezniji u momentima kada je broj zaraženih bio daleko manji? Mirela Hadžić, psihologinja ovakvo ljudsko ponašanje objašnjava terminom “psihologija mase”.
– Na početku pandemije cjelokupna populacija je bila izložena naredbama koje su nam ograničavale kretanje i izazivale određenu dozu straha. Ovo što se sada događa je ustvari posljedica “psihologije mase”. Ljudi su se opustili i počeli se vraćati nekom normalnom toku života i fokusirali su se na neke druge stvari, kazala je psihologinja.
Faktori koji dovode do takvog ponašanja ljudi
– Tu može biti mnogo faktora, može biti lijepo vrijeme, može biti i okolina koja nam poručuje da smo u manjoj opasnosti. Svi su ležerni, ljudi ne nose maske. Ljudi se u grupi ponašaju po principu modela, da ako se neko ponaša na određeni način mi preuzimamo te oblike ponašanja. Ljudi manje nose maske, piju kafe, hodaju i šetaju kao da je sve u redu.
Ljudi postaju nepovjerljivi i zbunjeni
– Moguće je da su ljudi stekli nepovjerenje, ljudi su zbunjeni različitim informacijama koje im se plasiraju od toga da smo u nekoj prevelikoj opasnosti do toga da opasnosti zapravo i nema. U svim tim informacijama ljudi vrše selekciju, postaju nepovjerljivi i počinju da se ponašaju onako kako njima u datom momentu odgovara, pojašnjava Hadžićeva.
Da li bi nove mjere restrikcije izazvale veću opreznost i strah
– Nove mjere restrikcije teško da bi u ljudima izazvale strah, prije da bi izazvale ljutnju, anksioznost i nervozu. Često ljudi znaju reći da ne poznaju nikoga ko je prebolovao virus, mislim da se ne možemo tako ponašati. Bez obzira na sve trebamo početi jačati vlastitu odgovornost prema sebi i svojoj porodici, pa onda prema drugima.
Sudeći prema mišljenju psihologinje, jedino što nam preostaje je lična odgovornost, jer opreza nikad dosta!
