Javne nabavke na bh. način: Kako je šura zetu osigurao posao od milion maraka

Zbog tri ugovora u vezi sa nabavkom softvera, ukupne vrijednosti 250.000 KM, za vrijeme pandemije koronavirsa, Ured za borbu protiv korupcije i kontrolu kvaliteta KS prijavio je KJKP Rad Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu.

Spomenuta firma sklopila je tri vezana ugovora sa privatnom firmom eNetPoint putem direktnog pregovaračkog postupka. Inače, ovaj oblik javne nabavke je najnetransparentniji i tom prilikom naručilac, bez ikakvog javnog oglasa, sklapa ugovor sa unaprijed odabranim ponuđačem. Prema Zakonu o javnim nabavkama, ovaj model se koristi u izuzetno hitnim situacijama, kada je potrebno slopiti neki ugovor u roku od nekoliko sati, najviše u periodu od dva do tri dana. Za sve ostale manje hitne nabavke Zakonom je propisano korištenje nekog drugog modela, poput otvorene ponude, konkurentskog postupka i slično, piše Oslobođenje.

Pregovarački postupak

Iz Ureda za borbu protiv korupcije dobili smo tumačenje šta se u vrijeme pandemije koronavirusom smatralo hitnom nabavkom, koja je opravdavala korištenje pregovaračkog postupka.

– Pregovarački postupak bez objave obavještenja o nabavci može se koristiti zbog više sile, ili javna nabavka može biti izuzeta od primjene Zakona zbog posebnih mjera sigurnosti u slučajevima izuzetne nužde, kao što je spašavanje ljudskih života, zdravlja, i slično. Ovo se prvenstveno odnosi na nabavke koje se mogu dokazivo dovesti u direktnu vezu s mjerama neophodnim za sprečavanje širenja i ublažavanje posljedica koronavirusa – kazao nam je Erduan Kafedžić, direktor Ureda.

Dodao je kako ne može više govoriti o ovom slučaju, jer je on predat u nadležnost Tužilaštva KS.

– Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo potvrđuje da je formiralo predmet, te da će se izvršiti provjere kako bi se utvrdilo da li ima elemenata krivičnog djela – rečeno nam je kratko u Tužiilaštvu KS.

Inače, ugovori koje je sklopio KJKP Rad sa firmom eNetPoint se odnose na izradu softvera, vrijednosti od 58.500 KM, nabavku izvornog koda, koja je koštala 128.700 KM, te na usluge održavanja softvera, vrijednosti blizu 60.000 maraka. S obzirom na stanje prirodne nesreće, koje je proglašeno zbog pandemije koronavirusom, opravadnim se čine pitanja da li se u takvim uslovima morao nabavljati softver za kompaniju i zašto je korišten pregovarački postupak, odnosno zašto nije objavljen javni tender i zašto je ugovor sklopljen sa kompanijom eNetPoint.

– Moram naglasiti nekoliko stvari. Prije svega, ja sam dužnost preuzela u maju prošle godine i na ovoj dužnosti sam evo godinu dana. Prvi ugovor sa firmom eNetPoint o izradi i kasnijem održavanju softvera sklopljen je 2002. godine, ali ta kompanija nikada Radu nije predala izvorni kod. Bivši direktor firme Selim Babić je, na samom isteku svog mandata prošle godine sklopio ugovor sa drugom firmom Next Vision, tako da sam po dolasku zatekla situaciju da je Rad imao dva ugovora sa dvije firme o održavanju i o kupovini novog softvera. Osim toga, Next Vision nije mogao vršiti bilo kakve operacije na održavanju ili nadogradnji softvera bez izvornog koda, a eNetPoint nije nam želio predati taj kod. Svo proteklo vrijeme sam sa svojim saradnicima radila na tome kako izaći iz ove situacije i kako osigurati da se ugovor o održavanju softvera u budućnosti može sklapati na osnovu javne ponude. Zbog toga smo morali otkupiti izvorni kod – kazala nam je Vera Arnautović, direktorica KJKP Rad.

Izvorni kod

Ona je pojasnila da samo sklapanje ugovora nema nikakve veze sa pandemijom koronavirusa.

– Odluka o pregovorima za sklapanje ovog ugovora donesena je na osnovu plana javnih nabavki početkom februara ove godine, kada se o koronavirusu u BiH nije ni govorilo. Pregovore smo započeli prvih dana marta i oni su trajali sve do sklapanja ugovora, ali u vrijeme počinjanja procedure nismo znali da će biti proglašeno stanje prirodne nesreće. Osim toga, u proteklom periodu smo raskinuli ugovor sa firmom Next Vision, ali taj problem još nije riješen, jer oni traže da im se isplati novac po osnovu ugovora, ali za posao kojeg nikada nisu obavili, tako da još uvijek radimo na tom slučaju – istakla je Arnautović.

Istražujući ovu temu razgovarali smo i sa stručnjacima iz ove oblasti koji su nam objasnili šta je to izvorni kod. Radi se o ključnom dijelu svakog softvera, jer samo onaj ko posjeduje ovaj kod može održavati sistem, mijenjati ga nadograđivati i slično. Svi ostali ga mogu samo koristiti.

Normalna praksa, koja se često primjenjivala i u našoj zemlji, je da firma koja izradi softver, po isteku perioda važenja ugovora preda korisniku izvorni kod i to se definiše ugovorom. Takva praksa se koristila posebno u institucijama na nivou BiH. Naime, novac za izradu i održavanje softvera su osiguravali međunarodni donatori. Oni bi odabrali kompaniju sa kojom bi bio sklopljen ugovor o izradi softvera i njegovom održavanju u određenom periodu, koji je mnogo kraći od 18 godina. Obično traje nekoliko godina nakon uspostave sistema. Po isteku tog perioda, kompanija bi, u skladu sa odredbama ugovora, obavezno instituciji predala izvorni kod.

– Čak i u prvobitnom, kao i u svim narednim ugovorima, koje je bivša uprava sklopila sa eNetPointom, navedeno je kako ta kompanija ima ekskluzivno pravo na izvorni kod, odnosno na održavanje i nadogradnju sistema. Zahvaljujući takvom ugovoru eNetPoint je u proteklih 18 godina zaradio više od milion maraka. Naime, godišnje održavanje sistema je koštalo između 50.000 i 60.000 maraka, a povremeno bi se ukazivala i potreba za nadogradnjom sistema. Otkupom izvornog koda mi smo se, zapravo, oslobodili “robovskog” odnosa prema eNetpointu. Prema posljednjem ugovoru, osim što nam moraju predati izvorni kod, eNetPoint će održavati sistem još godinu dana, a u tom periodu moraju obučiti naše ljude o upravljanju sistemom. Nakon toga Rad će moći putem tendera izabrati novu kompaniju koja će održavati sistem, koristeći metodu javnog tendera i birajući najpovoljniju ponudu. Da nismo otkupili izvorni kod, a da smo samo raskinuli ugovor, došli bi u opasnost da izgubimo sve podatke koje imamo u sistemu, a radi se o oko dva miliona podataka – kazala je Arnautović.

Šura i zet

Ona je i otkrila njena saznanja o tome kako je uopće sklopljen prvobitni ugovor sa navedenom firmom.

– Bivši izvršni direktor za ekonomsko finansijske poslove KJKP Rad Enes Filipović je 2002. godine doveo svog šuru u ovu firmu i zaključio je ugovor, koji je po meni štetan za ovu firmu. Šura mu je vlasnik eNetPointa Mirsad Kujan, koji je oženjen sestrom Enesa Filipovića – kazala nam je Arnautović.

Pitali smo je da li će, nakon svih saznanja o ovim nepravilnostim, podići krivičnu prijavu protiv bivše uprave, zbog ovog, po njenom mišljenju, štetnog ugovora.

– Mislim da neću stići da to uradim. Naime, Skupština KS je nedavno imenovala novi Nadzorni odbor Rada, koji ima zadatak da me smijeni. Kako mi ništa drugo nisu mogli naći, pretpostavljam da će se “zakačiti” upravo za ovaj ugovor, kako bi me sklonili, a sve nepravilnosti bivše uprave, koja je na čelu Rada bila oko 20 godina, “gurnuli pod tepih”. Konstituirajuća sjednica Nadzornog odbora je zakazana za narednu sedmicu, a očekujem da ću već na jednoj od narednih sjednici biti smijenjena – istakla je Arnautović.

S obzirom da se predmet već nalazi u Tužilaštvu KS, za očekivati je da će biti otkriveno ko je, zapravo, odgovoran za sklapanje ovakvih ugovora.