“Žrtva ga je prijavila MUP-u, priveden je ali sud ga nije zatvorio. I je li MUP odgovoran?”
Nizama Hećimović prijavljivala je Nermina Sulejmanovića za nasilje ali je niko nije zaštitio. Policija je slučaj dokumentovala i proslijedila sudu, ali je žrtva prilikom saslušanja na sudu izjavila da se ne osjeća ugroženom, nakon čega mu nije određen pritvor ni zabrana pristupa.
Sulejmanović je ubio još dvije a ranio tri osobe.
Prije toga prijavljivan je i hapšen zbog različitih djela, između ostalog i krijumčarenja droge piše Žurnal
-Ako će moja ostavka pomoći da se situacija promijeni evo ja ću je ponuditi. Svi se trebamo smatrati odgovornim – kaže u razgovoru za Žurnal ministar unutrašnjih poslova TK Hajrudin Mehanović. Ali upozorava da odgovornost u ovakvim slučajevima nije na policiji:
-Pitate da li je MUP odgovoran. Žrtva ga je prijavila MUP-u, priveden je ali sud ga nije zatvorio. I je li MUP odgovoran? Smije li MUP nezakonito zadržavati lica? Policija je njega procesuirala, optuživan je, osuđivan, ali ne može njega policija držati u zatvoru zato što mi mislimo da on treba biti u zatvoru.
Ministar MUP-a TK Hajrudin Mehanović mora odmah podnijeti ostavku!
Ministar kaže da se mjere poduzimaju – jača se MUP, njegovi kapaciteti, njegova samostalnost, obezbjeđuje se sredstva:
-Mislite li da meni pada na pamet da se miješam u operativni rad MUP-a, da ja to mogu? Sulejman Brkić je osuđen jer je prekoračio ovlaštenja, miješao se u operativni rad MUP-a? Ja sam zadovoljan reakcijom MUP-a, koji je brzo locirao ubicu i akcija je dovela do toga da je on sam sebi presudio.
Prošle godine Edinu Odobašić iz Bihaća usmrtio je suprug Enes, što je bio okidač za proteste širom BiH. Samo mjesec nakon toga, potresao nas je novi slučaj femicida – Miralemu Mehmedović iz Tuzle ubio je njen suprug Salko, koji je potom baš kao i Enes Odobašić, oduzeo sebi život.
Tijana Cvjetićanin iz Udruženja “Zašto ne” tada je za Žurnal navela da se nasilje prema ženama zasniva na uvriježenom, jako opasnom i destruktivnom shvatanju da muškarac ima pravo da bude nasilan prema ženi s kojom je u privatnom odnosu: „Ta vrsta nasilja se opravdava na način na koji se druge vrste nasilja ne opravdavaju. Namjerno se previđa činjenica da se radi o krivičnom djelu, najtežem u ovom slučaju, koje nije tragedija ni nesretni splet okolnosti, niti je rezultat neuzvraćene ljubavi ili “tužna priča”, kako se to već sve kvalifikuje“.
Iz Ženske mreže BiH traže da institucije zaštite sve žene koje prijavljuju nasilje i po službenoj dužbosti ispitaju indicije da se ono dešava:
-Ovdje se žene ubijaju jer pružaju otpor. Ovdje se žene ubijaju jer traže zaštitu.
Pitaju:
-Kako je došlo do curenja informacija i kako je počinitelj saznao za prijavu?
– Zašto nije bilo odgovarajuće reakcije na prijavu posebno s obzirom na kriminalnu prošlost počinitelja?
– Ko su odgovorni za propuste u zaštiti žrtve?
Otkrivamo: Je li Dženana policajka koja je otkrila Sulejmanoviću gdje se nalazi Nizama!?
Pisali smo ranije da je od 2015. do 2021. ubijeno 56 žena od strane bivših ili sadašnjih partnera ali nijedno od tih ubistava nije okarakterisano kao femicid. Podaci za 2022. nisu jednoobrazni, pa se u različitim analizama spominju brojke od 8 do čak 11 sluačjeva femicida u BiH u prošloj godini. Ukoliko bi zakon tretirao femicid, to bi omogućilo izricanje strožijih kazni, ali se u BiH to još uvijek ne dešava.
– Kada se desi nešto ovakvo, često čujemo da je to tragedija, ali to nije tragedija već ubistvo koje se dogodilo kao posljedica gubitka moći nasilnika nad žrtvom. Onda kada žrtva ode od nasilnika, kada se suprotstavi, kada on izgubi moć nad njom, dešava se ubistvo. Kada se žrtva osnaži da ode a sistem je ne zaštiti, pod velikim je rizikom da će biti ubijena – rekla je ranije za Žurnal psihologinja i psihoterapeutkinja iz Sarajeva Dželila Mulić.
Osim uvođenja kategorije femicida u zakon, još je jedno ključno pitanje za efikasniju borbu protiv nasilja u BiH: usklađivanje domaćih propisa sa Istanbulskom konvencijom (Konvencijom Vijeća Evrope o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici), koju je BiH ratifikovala još 2013. godine.
Zaštita žrtava u BiH je postalo političko pitanje jer je za to potreban i novac, a odluke o budžetima donose se na različitim nivoima i u različitim iznosima – od čega direktno zavisi broj sigurnih kuća, njihov rad, centri za pomoć… kojih je manje ili ih uopšte nema u manjim mjestima u BiH.
U BiH su u funkciji dvije SOS linije koje služe za prijavljivanje nasilja u porodici – 1264 za Republiku Srpsku i 1265 za Federaciju BiH. Ove linije pozivaju gotovo isključivo žene.
Da li je Nizama Hećimović prilikom izjašnjenja na sudu bila svjesna toga da je sistem neće zaštititi i zbog toga nije željela da svjedoči? Primjeri takvih, praktično ucjena, svuda su oko nas.
Kada kao žrtva vlasnika hotela sretnete nasilnika na ulici jer „nije bilo uslova za zadržavanje“.
Kada kao bivša supruga visokopozicioniranog kantonalnog zvaničnika odustanete od svjedočenja na sudu jer ono postane previše mučno i prljavo za vašu porodicu i djecu.
Kada nasilnici postaju ministri na crvenim tepisima.
Kada vas javnost percipira kao „narkomanku“, „kurvu“, optužuje da samo želite iznuditi novac ili da ste psihički nestabilni.
Kada se presuđenim nasilnicima koji su „samo gađali ženu televizorom“ nakon šest mjeseci kazne brišu iz evidencije kako bi mogli zauzeti direktorske fotelje.
Kada stranke, koje, nažalost, kroje našu realnost i život, staju iza njih.
Kada se u javnosti ubistva i femicid nazivaju „porodičnim svađama koje su prerasle u tragediju“.
Kada policija optužuje sud a sud odbacuje odgovornost.
Šta je preostalo žrtvama nasilja u BiH ako će nakon svega ponovo ostati nasamo sa nasilnikom?
Stotine ljudi označilo je da im se dopada Sulejmanovićeva objava na društvenim mrežama, u kojoj ubija suprugu. Dobio je nekoliko hiljada novih pratilaca i komentare podrške. Oni koji su podržavali ubicu bit će ispitani, najavljeno je iz Federalnog MUP-a. Kojim upravlja ministar ranije osuđivan za nasilje i prijetnje.
