Političari zarad funkcije mijenjaju i nacionalnost
To da političar u Srpskoj ode na spavanje kao Srbin, a probudi se kao Bošnjak ili Hrvat, ili da onaj u FBiH zanoći kao Bošnjak ili Hrvat, a osvane kao pripadnik nekog od druga dva naroda, sve zarad politike i interesa, za građane u BiH više nije novost. Iako je za političare to postalo normalno, za građane nije prihvatljivo.
Međutim, promjena vjere i nacije je ljudsko pravo i sloboda koje se ne dovodi u pitanje.
Političari često koriste religiju i nacionalnost kao paravan, kaže profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu Enver Kazaz.
“Politikom se bave ljudi koji spadaju u najgori sloj stanovništva, dok čestiti ljudi bježe iz politike. Tako je politika zgažena ljudima i umjesto opšteg dobra postala je privatizovana od strane političkih elita”, smatra Kazaz za BN.
Da je to klasični makijavelizam na djelu, gdje cilj opravdava sredstvo, mišljenja je sociolog Vladimir Vasić.
“Taj cilj i to sredstvo otišli su toliko daleko da su ljudi spremni da se odreknu svojih korijena, djedovine, zarad nekih sitnih para. Dakle, to je sramotno ponašanje, u najmanju ruku, ali dobrodošli u BiH”, kaže Vasić.
Primjeri “prodaje vjere za večeru” su brojni. Posljednji je slučaj Dragane Čavke, Srpkinje po rođenju koja je postala Bošnjakinja i kao takva ušla u Upravni odbor RTRS-a.
Najinteresantniji je slučaj Nerkeza Arifhodžića koji je bio ambasador BiH u Turskoj kao Bošnjak, u Rimu kao Hrvat, a u posljednje vrijeme se izjašnjava kao Bosanac.
Sem što su, u najmanju ruku apsurdni, da li su takvi slučajevi i opasni?
Naravno da je opasno, kaže za BN profesor Pravnog fakulteta UIS u Bijeljini Dimitrije Šeranić.
“Ako ste spremni da svoj identitet, kompletno izgrađen za 20, 30, 40 ili više godina, podredite materijalnoj koristi, zamislite šta su ti ljudi spremni da urade na našu štetu”, objašnjava profesor Šeranić.
“Ta lažna vjera jeste prostor za proizvodnju političara kao svetih ljudi. Pogledate li lidere nacionalnih partija vidjećete da su okruženi ulizicama koji ih sakralizuju. Ono što je prostor metafizike, prostor duhovnosti, postalo je ideološko blato, ulizničko blato vlastodršcima”, ističe profesor Kazaz.
Mi ćemo jednog dana morati da uzmemo jednu metlu, pa da počistimo svoje dvorište. Da im kažemo ‘Svi vi kojima je materijalno na prvom mjestu, sada idete na posljednje mjesto gdje i pripadate. Dosta više i vas i vašega, dosta više tog prevjeravanja'”, smatra Šeranić.
Za kraj, nadu bude riječi profesora Šeranića koji je ubijeđen da će, kako kaže, propast morala jednom okrenuti kolo sreće i stvari postaviti na pravo mjesto, te da će isplivati oni koji su vrijedni i časni.
“A da će ovi da potpadaju kao žuto lišće sa drveća najesen i da od njih više neće ostati ni traga, ni sjećanja, ni glasa”, zaključuje profesor Šeranić.
