Bosna i Hercegovina, poznata kao jedna od najbogatijih zemalja u Evropi po količini prirodnih vodnih resursa, suočava se s paradoksalnom situacijom.
Naime, u prvih pet mjeseci ove godine, BiH je uvezla više od 24 miliona litara flaširane vode.
Ova nevjerovatna činjenica otvara brojna pitanja o ekonomskim politikama, potrošačkim navikama i kapacitetima domaće industrije flaširane vode. Dok se domaći izvori vode smatraju izuzetno kvalitetnim, potrošači se sve više okreću stranim brendovima, što dodatno opterećuje vanjskotrgovinski bilans zemlje.
Postoji nekoliko razloga za ovaj fenomen. Prvo, marketing i percepcija kvalitete strane flaširane vode često igraju ključnu ulogu u izboru potrošača. Brendovi iz inostranstva ulažu znatna sredstva u promociju svojih proizvoda, stvarajući uvjerenje da nude bolji kvalitet u odnosu na domaće proizvode.
Drugo, nedovoljna podrška i promocija domaćih proizvođača vode također doprinose ovom problemu. Bez adekvatne promocije i poticaja, domaće firme teško mogu konkurirati velikim međunarodnim korporacijama.
Treće, infrastruktura i kapaciteti za proizvodnju i distribuciju flaširane vode u BiH često nisu na nivou koji bi omogućio masovnu proizvodnju i zadovoljenje potreba domaćeg tržišta. Ovo stvara dodatne barijere za lokalne proizvođače.
Ekonomisti i ekolozi upozoravaju da je hitno potrebno razviti strategiju koja će promovirati domaću proizvodnju i potrošnju vode. Time bi se smanjio vanjskotrgovinski deficit, podržala lokalna ekonomija i očuvali prirodni resursi.
U zaključku, dok BiH obiluje prirodnim vodnim bogatstvima, paradoks uvoza flaširane vode ukazuje na dublje ekonomske i društvene izazove. Rješenje leži u sveobuhvatnoj strategiji koja će promovisati domaće proizvode, podržati lokalne proizvođače i educirati potrošače o kvaliteti domaće flaširane vode.
