Djeca u BiH već kao bebe izložena ekranima: Sve je više problema s govorom

Sve je više problema primjetno među djecom – ne mogu izgovarati određena slova, ne razumiju što im se govori, a imaju i poteškoća u razvoju.

Ubrzan i moderan način života donosi brojne negativne čimbenike koji, nažalost, pogađaju najmlađe članove društva. Sve veći broj djece, i u svijetu i u Bosni i Hercegovini, pogođen je “modernim bolestima” poput problema s govorom, digitalnog autizma ili ekranizma, piše Večernji list BiH.

Iako na prvu ne zvuče ozbiljno, ako se ne pristupi njihovom rješavanju pravovremeno i s velikom posvećenošću, mogu dovesti do ozbiljnih psihičkih poteškoća kod djece u kasnijoj dobi. Razlog pojave ovih poremećaja je činjenica da su djeca danas u sve ranijoj dobi izložena ekranima, nerijetko već u prvoj godini života imaju doticaj s mobitelima i televizorima. Vrijeme koje provode pred ekranima raste s njihovim odrastanjem. Stručnjaci upozoravaju da dijete u prve tri godine života ne bi trebalo imati nikakav doticaj s ekranima jer su one ključne za razvoj mozga.

U prvim kontaktima s ekranom dijete pokušava uspostaviti komunikaciju sa sadržajem na njemu. Budući da ekran ne uzvraća, dijete se počinje zatvarati u sebe jer ne dobiva odgovor na pokušaj komunikacije. Ovo je najveća šteta ekranizma – dijete nije naučilo komunicirati zbog ekrana, pa se i njegov mozak prilagođava na isključivanje. To stanje nazivamo digitalnim autizmom. Dijete ne gleda i ne doživljava drugu djecu i osobe, povlači se u sebe.

Drugi problem koji nastaje uslijed ranog korištenja televizora, tableta i mobitela su poteškoće u govoru, zbog čega sve veći broj djece posljednjih godina treba pomoć logopeda. Poteškoće postaju sve izraženije, od toga da djeca ne mogu izgovarati određena slova, do toga da ne razumiju što im se govori te često nemaju razvijene riječi koje su potrebne za njihovu dob. Nerijetko razviju i svoj jezik koji okolina ne razumije.

Stručnjaci upozoravaju da je stanje alarmantno ako dijete do šesnaestog mjeseca nema svoju prvu riječ, a do treće godine treba imati razvijenu bazu materinskog jezika. Ostali znakovi koji ukazuju na potrebu za logopedskom pomoći uključuju nerazvijanje kontakta s vršnjacima, nefunkcionalnu igru, besmislene riječi i slično.

Dijete do treće godine ne treba biti izloženo elektroničkim medijima, što znači da ne treba biti izloženo ekranima. Nažalost, praksa pokazuje da su djeca u dojenačkoj dobi često izložena ekranima – izjavila je Jasmina Klebić, logopedica u Centru za rani rast i razvoj Doma zdravlja Tuzla, za FTV.

Osim ekrana, na nepravilan govor utječe i predugo korištenje bočica i duda varalica, kao i blendanje hrane djeci koja već imaju zube, što dovodi do nepravilnog zagriza i nerazvijanja žvakaćih mišića bitnih za pravilnu artikulaciju. Logopedica Irma Nuhić nedavno je objasnila da djeca obično počinju pričati oko prvog rođendana, ali prve riječi mogu se čuti i prije ili poslije tog razdoblja. Naglasila je da dječaci imaju tendenciju početi pričati kasnije nego djevojčice.

Ipak, roditeljima je savjetovala da dijete u dobi od 18 do 24 mjeseca treba imati najmanje od pet do deset riječi koje koristi redovio i spontano. Ako to nije slučaj, potrebno je potražiti savjet logopeda, jer sve navedeno može psihički utjecati na dijete, koje u tom slučaju može postati agresivno, anksiozno ili imati problem u komunikaciji s vršnjacima. Pojedini podaci pokazuju da školska djeca više od 10 sati dnevno provode na mobitelima i tabletima.