Optuženi otkrio detalje o isplati mita u aferi “Korona ugovori”: 250.000 KM predato Zeljkoviću u stranačkim prostorijama
Na suđenju vezanom za zloupotrebe tokom nabavki medicinske opreme u vrijeme pandemije, Saša Marković, jedan od optuženih, iznio je šokantne detalje pred Okružnim sudom u Banjaluci.
Prema njegovim riječima, bivši direktor Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske, Branislav Zeljković, zahtijevao je isplatu mita po svakoj isporuci zaštitnih odijela.
Marković je svjedočio kako je na sastanku u Institutu Zeljković na papiru napisao iznos od devet maraka po odijelu, te mu naložio da taj iznos predaje njemu direktno. Marković je priznao da je u više od 20 navrata predao ukupno preko 250.000 KM u prostorijama političke stranke “Ujedinjena Srpska” u Banjaluci, gdje je često morao ostavljati mobilni telefon prije susreta.
“On je na jednom papiriću napisao devet maraka i pokazao mi je to. Kada sam ga pitao šta je to, rekao mi je da po svakom odijelu koje isporučim Institutu njemu treba da donesem devet maraka“, rekao je Marković svjedočeći u Okružnom sudu u Banjaluci.
“Novac sam nosio ili u nekoj vrećici ili u fascikli. Kada dođem u prostorije stranke, sačekam i odem sa Zeljkovićem u jednu od kancelarija, i tu mu predam novac. Jednom ili dva puta mi je rečeno da novac ostavim na stolu, što je meni bilo čudno. Nikada nisam ni spominjao koliki je iznos, niti je novac ispred mene brojan“, rekao je Marković, koji od jula pregovara s Republičkim javnim tužilaštvom o sklapanju sporazuma o priznanju krivice.
On je napomenuo i da je prilikom donošenja novca morao ostavljati telefon ili na jednom pultu ili na stolu kod sekretarica, a da je jednom ili dva puta u prostorijama stranke vidio i čuo predsjednika “Ujedinjene Srpske“, Nenada Stevandića, ali nije imao komunikaciju s njim.
Tokom svjedočenja, Marković je opisao kako je dogovorena saradnja s Institutom, uključujući problematične nabavke i poteškoće s distribucijom zaštitne opreme. Iako je njegova firma imala ugovor s kompanijom “Fly Bosnia” za transport opreme, suočili su se s rizikom oduzimanja robe prilikom dopune goriva.
“Mi smo slali e-mailove mnogim ustanovama i firmama da možemo doći do takve robe, s obzirom da sam ja imao dosta poslovnih veza iz Kine, Turske, Evropske unije i Amerike. Dobio sam poziv iz Instituta da dođem na sastanak kod direktora koji me informisao da je Institut odlukom Vlade RS-a dobio ovlaštenje da nabavi opremu od 5,5 miliona maraka“, naveo je, između ostalog, Marković.
Uz to, Marković je istakao da je Zeljković tražio da se komunikacija odvija putem aplikacije SIGNAL, koja se smatra sigurnijom, te da su instrukcije za pripremu dokumentacije dolazile od Radmile Barašin, pomoćnika direktora za pravna pitanja.
“Kompletne instrukcije za pripreme dokumentacije dobio sam od Radmile Barašin. Dobio sam spisak dokumentacije, a ugovor me već 10. aprila 2020. čekao spreman kod nje na stolu, i već je bio potpisan od strane Zeljkovića“, kazao je Marković.
“Ja sam onda kontaktirao Zeljkovića. Rekao sam mu da imamo dvije opcije – ili da raskinemo ugovor, ili tražimo neku drugu opciju za nabavku. Kako mi se u tom trenutku javio Davor Maksimović, direktor firme ‘Ultimax’, koji me je obavijestio da postoje i ovdje zaštitna odijela, ja sam to predočio Zeljkoviću“, rekao je pred Sudskim vijećem Marković.
Suđenje se nastavlja 9. septembra, kada će odbrana Branislava Zeljkovića i ostalih optuženih unakrsno ispitivati Markovića. Optuženi se terete da su oštetili budžet Republike Srpske za 1,3 miliona maraka.
