Cijena električne energije raste: Bh. vlasti šute, a građani trpe i plaćaju
Proizvodnja električne energije iz termoelektrana u Bosni i Hercegovini postaje sve skuplja, dok vlasti odugovlače s provedbom mjera za energetsku tranziciju.
Cilj je zamjena zastarjelih postrojenja s modernijim tehnologijama koje koriste obnovljive izvore energije.
Dok u Bosni i Hercegovini još uvijek traje ovisnost o termoelektranama, u Evropi se svjedoči ubrzanom gašenju postrojenja koja koriste ugalj. Tržišni uvjeti diktiraju preuranjeno zatvaranje ovakvih objekata. Vlasnici termoelektrana u Evropi suočeni su s konkurencijom iz obnovljivih izvora, troškovima zagađujućih emisija i ekološkim standardima. Primjeri iz Danske i Velike Britanije, koje su nedavno ugasile svoje posljednje termoelektrane, i Slovačke koja je to učinila u martu, upućuju na to da je kraj ovakvih postrojenja neizbježan.
Glas stručnjaka
Zoran Pavlović, ekonomist, ističe: “Neefikasnost termoelektrana je sve izraženija. S obzirom na nedostatak kvalitetnog uglja, proizvodnja postaje neodrživo skupa, čineći alternativne izvore energije nužnim.”
Odsustvo ozbiljnih rasprava o odustajanju od uglja zabrinjava stručnjake, posebno kada je riječ o najskupljim i najzagađujućim izvorima energije. Očekivanja su da će srednjoročno energija iz uglja ostati ključna, uprkos sve težim uvjetima poslovanja i predstojećoj primjeni takse na emisije CO2, koja bi mogla dodatno opteretiti ovaj sektor do 2026. godine.
Analiza troškova i barijere
Iz Udruženja za održivu energetsku tranziciju “RESET”, gdje radi Damir Miljević, upozoravaju da je tranzicija energetskog sektora zakočena lošim zakonskim okvirom. “Proces tranzicije je usporen zbog prepreka koje nameću elektroprivrede, a podržani zakoni ostaju bez kvalitetne provedbe kroz podzakonske akte,” objašnjava Miljević.
Dragan Ostić iz Centra za životnu sredinu ističe da bi vlasti trebale prestati skrivati informacije o stvarnim energetskim potrebama i ograničenjima u postavljanju solarnih panela. “Potrebno je usmjeriti se na planove koji će omogućiti ozbiljne promjene umjesto da se elektroprivrede drže kao glavni nositelji tranzicije,” zaključuje Ostić, sugerirajući fokus na usluge balansiranja i skladištenja energije umjesto proizvodnje.
