Advokatice ističu propuste u sudskom procesu: Da li je Nizama Hećimović mogla biti spašena?
Nermin Sulejmanović, čiji je put nasilja dugo bio dokumentovan, počinio je stravičan zločin počevši od ubistva svoje nevjenčane supruge Nizame Hećimović. Međutim, pitanje koje se sada postavlja je da li je Nizama mogla biti spašena, s obzirom na propuste u sudskom procesu koji su doveli do odbacivanja prijedloga za izricanje mjera zabrane.
Advokatice iz Bosne i Hercegovine ističu ključne nedostatke u pristupu ovom slučaju. Nakon izjave predsjednice Suda u Gradačcu, Slobodanke Kojić, da “nisu imali dokaze” za izricanje mjere zabrane, advokatice naglašavaju da mjere zabrane ne zahtijevaju obilje dokaza, već samo osnovanu sumnju. Ova sumnja je bila prisutna u izobilju, s obzirom na strah Nizame od nasilja koje joj je prijetio njezin nevjenčani suprug.
Advokatica Elmedina Bojičić oštro je reagovala na izjave predsjednice suda, nazivajući ih “glupošću”. Ona je istakla da je osnovana sumnja dovoljna za izricanje mjera zabrane te da nisu bili potrebni dodatni dokazi. Bojičić je također izjavila da je sudija vjerojatno osjećala strah od donošenja ove mjere, a isto je vjerovala i policija koja je morala privedi Sulejmanovića.
Nizamin izvještaj o prijetnjama i nasilju trebao bi biti ključni dokaz u procesu donošenja mjera zabrane. Nizama je jasno izrazila strah od svog nasilnog nevjenčanog supruga i zahtijevala je zaštitu. Iako nije željela detaljno govoriti o prebijanju, njene riječi su dovoljno ozbiljne da se shvati ozbiljnost situacije u kojoj se nalazila.
Advokatica također naglašava da su u službenoj bilješci policije konstatovane dokazive činjenice o fizičkim povredama, što otvara mogućnost za dopunu prijedloga za mjere zabrane. Odbacivanje prijedloga samo na osnovu toga da “nema dovoljno dokaza” za izricanje mjere djeluje kao ozbiljan propust u zaštiti žrtve nasilja.
Slučaj Nizame Hećimović jasno pokazuje potrebu za ozbiljnim promjenama u pristupu ženama koje su izložene nasilju u porodici. Dokazi o prijetnjama, strahu i povredama ne bi smjeli biti ignorisani, već bi trebali biti osnova za izricanje mjera zaštite. Žrtve nasilja zaslužuju punu podršku pravosudnog sistema kako bi osjećale sigurnost i zaštitu od svojih nasilnika.
