Bosanac krenuo na more, pa mu srpski presretači naplatili kaznu od 1000 eura
Presretači na motorima Uprave saobraćajne policije obuku su prošli na poznatim evropskim trkačkim stazama Formule i Moto GP šampionata, zbog čega su možda i najvještiji “bajkeri” u Srbiji! Najbolji svjetski instruktori obučavali su ih vožnji pri velikim brzinama i kako da reaguju u rizičnim situacijama prilikom policijskih potjera.
Ove malo poznate detalje iz obuke otkrio nam je Dalibor Jovanović (43), saobraćajni policajac koji godinama vozi civilni motocikl-presretač. Za ovaj rizičan posao, kako kaže, potrebni su znanje i vrhunska veština.
– Osnova svega je da ste policajac i da imate A kategoriju. Ukoliko imate ličnih afiniteta prema motorima, potrebno je najprije da završite kurs na poligonu. Nakon toga, potrebna je preporuka starešine i besprekorni radni dosije i tek tada se ulazi u konkurenciju za presretača na motociklu – objašnjava Jovanović za Informer.
Prema njegovim riječima, tada počinje i ona vrhunska “škola” vožnje brzih i snažnih motora.
– Stalna obuka i edukacija, usavršavanje, suočavanje sa opasnim situacijama, sve su to stvari koje konstantno prate ovaj posao. Naš rad zavisi od vremenskih uslova i uglavnom kreće od marta. Na početku svake sezone prolazimo kroz takozvano kondicioniranje. U pitanju su treninzi i uhodavanje za predstojeću sezonu – kaže Dalibor, i napominje da se stručna obuka obavlja na stazama Moto GP šampionata, pa i Formule:
– Lično sam imao to zadovoljstvo da prođem obuku na stazi Salcburgring kod Salcburga u Austriji na kojoj se voze neke od najpoznatijih svjetskih trka. Časove su nam držali instruktori BMW-a i to je neprocjenjivo iskustvo. Takođe, obučavao sam se i na poznatoj stazi za auto-trke u Grčkoj i tamo prolazio razne drilove i sticao iskustvo u vožnji pri većim brzinama.
Način rada presretača na motociklima ne razlikuje se mnogo od rada njihovih kolega u automobilima.
– Sve je isto osim što smo mi na civilnim motorima, a oni u civilnim automobilima. Kad uočimo prekršaj, preteknemo to vozilo i svetlosnim i zvučnim signalima obaveštavamo vozača da se zaustavi. Naglašavam da se sve vrijeme trudimo da ne ugrožavamo ničije, pa ni sopstvene živote, da samo u izuzetnim situacijama povećavamo brzinu poštujući sva pravila našeg posla – objašnjava Jovanović.
Vozači različito reaguju kad ih zaustavi policijski presretač na dva točka.
– Dešavalo se da prilikom preticanja nekog vozila u prekršaju, ti vozači misle da smo civili i da hoćemo da se trkamo s njima, pa još i dodaju gas. Tek kada vide svjetlosnu signalizaciju shvate o čemu je riječ. Neki su radoznali, pa i pored toga što dobiju kaznu žele da pričaju o našim motorima, pitaju nas koja mu je maksimalna brzina i tako… – priča Dalibor kroz smijeh.
Najčešći prekršaji koje sankcionišu Jovanović i njegove kolege su prekoračenje brzine, korišćenje telefona u toku vožnje, nepropisno preticanje, nevezivanje pojasa…
– Nije nam cilj da nekoga kaznimo, već se trudimo da ukažemo vozačima koliko takvim ponašanjem rizikuju svoje, ali i tuđe živote. Kazna se plati, ali izgubljeni život se ne može vratiti – istakao je Jovanović.
U višegodišnjoj karijeri motocikliste-presretača, u Daliborovom sećanju su ostala neka upečatljiva iskustva sa vozačima.
– Sjećam se da smo zbog prekoračenja brzine na auto-putu zaustavili vozača auta koji je sa porodicom iz Bosne putovao kroz Srbiju na more. Mnogo je prekoračio brzinu i po hitnom postupku je kažnjen sa oko 120.000 dinara. Čovjek je to sve odmah platio, pa pognuo glavu i rekao: “To je to što se tiče mog lejtovanja. Odoh ja nazad u Bosnu” – priča ovaj policajac.
Jovanović se prisjetio i jedne dramatične potere za vozačem “lambordžinija”.
– Taj čovek je “letio” auto-putem! Kolege su nas obavijestile o njemu, pojurili smo ga, ali u početku nam je izmicao, ogromna brzina je bila… Usput smo se zaustavili na jednoj benzinskoj pumpi i tamo vidjeli i njega, stao i on, valjda da napravi pauzu, ne znam… Kad nas je vidio, utrčao je u auto i opet počeo da bježi, pa smo obavijestili kolege na granici i pojurili za njim, koliko god smo mogli. Na kraju smo ga ipak sustigli pred sami granični prelaz. Vozač “lambordžijija” je bio iznenađen, rekao nam je: “Ne mogu da vjerujem da ste me stigli! Mislio sam da ste daleko iza mene” – prepričava Jovanović.
Apel mladima
Inače, kada je riječ o prekoračenjima brzine, presretači na motociklima nemaju ugrađene kamere i radare kao njihove kolege u automobilima, pa se uključuju u poteru uglavnom nakon dojave kolega.
– Kolege nam dojave gde i koje vozilo je prekoračilo brzinu i naš posao je da ga stignemo i na bezbedan način zaustavimo. Obavještenja o prekoračenju dobijamo i iz mjerača prosječne brzine na auto-putevima, koji funkcionišu odlično – napominje on.
Jovanović na kraju apeluje na sve vozače motocikala, a pogotovo mlade, da rade na obuci, da budu pažljivi u saobraćaju i da obavezno koriste kvaliltetnu zaštitnu opremu.
– Mladi vozači motocikala moraju više da vode računa o bezbjednosti, da koriste zaštitnu opremu čak i na kraćim relacijama. Koliko puta mi je neki mladić rekao: “Ma šta će mi kaciga, idem samo do prodavnice”, a nije ni svestan da i na kraćoj relaciji može da doživi strašnu nezgodu. Obuka, poštovanje propisa, oprema, to je najvažnije! – istakao je Jovanović.
