Dejtonski sporazum i politička organizacija BiH: Je li vrijeme za alternativu?
Historija i struktura Dejtonskog sporazuma
Dejtonski mirovni sporazum, potpisan u novembru 1995. godine, označio je kraj trogodišnjeg rata u Bosni i Hercegovini. Sporazum je postigao političko rješenje sukoba i uspostavio ustavnu strukturu BiH, čime je država podijeljena na dva entiteta: Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku, te Brčko distrikt kao posebnu administrativnu jedinicu.
Ustav BiH, koji je sastavni dio Dejtonskog sporazuma, definira složeni sistem vlasti sa visokim nivoom autonomije za entitete. Državna vlast se sastoji od Predsjedništva BiH, Parlamentarne skupštine BiH, Vijeća ministara, Ustavnog suda i drugih institucija. Federacija BiH je dodatno podijeljena na deset kantona, svaki sa svojim vlastitim parlamentom i vladom, dok Republika Srpska ima centralizovaniji sistem vlasti.
Problemi i izazovi Dejtonskog sporazuma
- Blokade u političkom sistemu: Dejtonski sporazum je stvorio politički sistem koji omogućava brojne blokade. Zbog složenosti strukture vlasti, često dolazi do političkih zastoja i nemogućnosti donošenja ključnih odluka. Sistem etničkog predstavljanja, gdje su ključne pozicije rezervirane za predstavnike tri konstitutivna naroda (Bošnjaci, Hrvati i Srbi), često dovodi do sukoba interesa i nacionalnih blokada.
- Etnička podjela: Sporazum je formalizirao etničke podjele u zemlji, što je dovelo do dugoročnih tenzija i teškoća u izgradnji zajedničkog identiteta. Ovaj sistem ne potiče integraciju i zajednički rad različitih etničkih grupa, već često naglašava razlike i podjele.
- Institucionalna neefikasnost: Komplicirana institucionalna struktura rezultira neefikasnošću i sporošću administrativnih procesa. Mnogi kritičari smatraju da je ovakav sistem upravljanja preskup i neefikasan, te da koči ekonomski i društveni razvoj.
Alternativa Dejtonskom sporazumu
- Reforma Ustava: Jedna od potencijalnih alternativa je reforma ustava koja bi smanjila složenost političkog sistema i omogućila efikasnije donošenje odluka. Ovo bi moglo uključivati smanjenje broja administrativnih nivoa ili uvođenje direktnijeg sistema predstavljanja.
- Jačanje građanskog društva: Prelazak sa etničkog na građanski model upravljanja mogao bi pomoći u smanjenju tenzija i promoviranju zajedničkog identiteta. Ovaj model bi fokus stavio na individualna prava i građanske slobode umjesto na etničku pripadnost.
- Međunarodna podrška: Međunarodna zajednica može igrati ključnu ulogu u podršci reformama. To može uključivati politički pritisak, tehničku pomoć i financijsku podršku za implementaciju reformi koje bi unaprijedile funkcionalnost i stabilnost BiH.
Zaključak
Dejtonski sporazum je bio ključan za postizanje mira u Bosni i Hercegovini, ali njegova složena struktura danas predstavlja izazov za funkcionalnost države. Potrebne su ozbiljne ustavne reforme kako bi se smanjile blokade i unaprijedila efikasnost institucija. Prijelaz ka građanskom modelu upravljanja i međunarodna podrška mogli bi biti ključni koraci ka stabilnijoj i prosperitetnijoj Bosni i Hercegovini.
