Dino gliserom usmrtio mladu Verenu. Njena porodica dobit će 200.000 eura zbog toga
Tvrtka Oto-Nautika, koja je vlasnik glisera, i za koju je vozač Dino Dokoza-Nikpalj radio, obitelji stradale djevojke mora platiti golemu odštetu. Verena Heinz ronila je s ocem kad je na njih naletio gliser 2019.
Prema nepravomoćnoj odluci Trgovačkog suda u Rijeci, više od 200.000 eura odštete trebala bi dobiti obitelji Verene Heinz, koju je u jednoj od najstrašnijih nesreća na Jadranu usmrtio gliser Enzo dok je ronila s ocem kod Krka u srpnju 2019. godine.
Suđenje Dinu Dokozi – Nikpalju koji je kobnog dana upravljao gliserom još nije okončano. Nije bio pod utjecajem alkohola, a s njim je u gliseru bio 19-godišnji suvozač.
Kako prenosi Telegram, Dieteru Heinzu koji je pokušavao spasiti teško ozlijeđenu kćer nepravomoćno je dosuđeno 87.597,05 eura odštete.
Majka stradale djevojke dobit će, ako ova presuda postane pravomoćna, 53.089,12 eura. Braća i sestra nesretne 20-godišnjakinje prema ovoj presudi dobit će svaki po 14.931,32 eura, odnosno 112.500 kuna odštete.
Podsjetimo, ronioci angažirani na istrazi o smrti 20-godišnje Austrijanke Verene Heinz na udaljenosti između 100 do 150 metara od obale u radijusu manjem od 10 metara pronašli su otkinutu desnu potkoljenicu stradale djevojke. U blizini je bila i maska te dvije peraje za ronjenje.
Vozač glisera tvrdi da su otac i Verena ronili više od 300 metara od obale, no vještaci su utvrdili da to nije bila istina. Sudi mu se, ali suđenje nije još okončano
Verena, studentica koja se, kao i njen otac, inače se profesionalno bavila ronjenjem i stradala je u naletu glisera koji inače vuče turiste s padobranom. Tada 25-godišnji mladić iz Zadra, koji je upravljao plovilom, kako se kasnije uspostavilo, glisirao je unutar 300 metara od obale, a Verena i Heinz, koji su ronili na dah, bili su uredno označeni ronilačkom bovom promjera 90 centimetara.
Gliser prešao preko Verene pred očima oca
U optužnici suđenja Dokozi-Nikpalju stoji kako je vozač gliserom ušao u akvatorij u kojem su se nalazili kupači, što je morao znati te bio dužan prilagoditi brzinu vožnje. Ronilačka oprema oca s desetljećima ronilačkog iskustva i kčeri, u konačnici je pronađena unutar 200 metara od obale.
Mladića se stoga tereti da nije na vrijeme prilagodio brzinu vožnje zbog čega nije uočio dvoje plivača ni njihovu ronilačku opremu te je stoga prešao preko njih pri čemu je elisa glisera Vereni nanijela po život opasne ozlijede kojima je kasnije, pred očima svog oca, nažalost, podlegla.
Obitelj Heinz stigla je u Malinsku isti dan kad je Verena poginula u naletu glisera
– Tog dana stigli iz Austrije stigli smo u Malinsku. Moja kćer bila je instruktorica ronjenja i sljedeći dan trebala je sudjelovati na tečaju ronjenja.
Nakon ručka odlučili smo otići na lagani trening. U školi ronjenja dali su nam dozvolu za ronjenje u navedenom području jer je to plaža gdje se može i plivati. Krenuli smo plivati od baze za ronjenje i 1. uron izveli na 5 – 10m. Radi naše sigurnosti postavili smo užad i crvenu bovu na 15m dubine jer je to dubina na koju se ronjenjem može doći.
Svaki uron traje 2-5 minuta prilikom čega nas je struja paralelno nosila prema jugu, no nakon svakog urona plivali smo nazad preema sjeveru kako ne bi previše izgubili visinu – svjedočio je otac Dieter o detaljima koji su prethodili samoj nesreći.
‘Vidio sam da Verena nema nogu’
– Tom prilikom primijetili smo motorni čamac koji je vozio na istoj relaciji u blizini, što nam je bio pokazatelj da ne idemo u tom smjeru. Nakon sat vremena odlučili smo se vratiti u bazu i počeli plivati prema molu. U protekle dvije godine svaki dan se pitam jesam li negdje pogriješio, no svaki put dolazim do zaključka da označenu, dozvoljenu granicu nismo prešli već smo bili unutar dozvoljenog prostora.
Kada smo plivali nazad uočio sam gliser koji je velikom brzinom ušao u krivinu i tom prilikom prešao dozvoljeno označenje kretanja. Vidio sam da vozač ide u našem smjeru i gleda prema obali.
Unutar par sekundi promijenio je smjer i nije nas više vidio. Sve što je uslijedilo bilo je jako teško, a samo spašavanje bilo je užasno. Kada sam vidio da Verena nema nogu dozivao sam pomoć. Došla je žena na jet skiju i pokušala nas dići na njega, no nije išlo.
Dosta vremena je prošlo dok nije došao čamac koji nas je prevezao na obalu, a još duže dok je došla hitna, sat vremena vozili smo se do riječke bolnice – rekao je Dieter Heinz, koji od 16. godine živi od sporta na vodi, instruktor je za ronjenje.
