Djeca žele biti poznata po svaku cijenu, pa i po cijenu života!

“Zakazali smo kao društvo. Zakazali smo kao porodica. Iz želje da budemo savršeni roditelji, da našoj djeci pružimo sve što im treba, zaboravili smo sisteme vrijednosti.”

“S djecom se ne komunicira; prenose se modeli koje djeca vide u svojim porodicama, a to je da sve može da se desi, da sve može da se opravda i da se po svaku cijenu bude uspješan.”

“Bez obzira što razvojno pripada tom uzrastu – da iskušavaju svoje granice – u ovim situacijama imperativ je bio “biti poznat”, pa makar i po svaku cijenu.”

Mnogo je nesretne djece! Čekaju da i oni postanu novi “heroji”, zaključuje dr. Nermina Vehabović-Rudež

“Djeca su okružena nasiljem: nasiljem u porodici, nasiljem unutar škole, nasiljem političara nad stanovništvom… U eteru mogu vidjeti brutalne rečenice, brutalno ponašanje koje postaje normalno (…).”

“Nekažnjavanje i adekvatno procesuiranje je pokazatelj da nasilje pobjeđuje. Mladi nakupljaju puno frustracija iz onoga kako i s kim žive. Odgovorni su društvo, roditelj, nastavnik… svi koji dolaze u kontakt s djecom.

Ako su odrasli nemoćni, ko će onda biti moćan? Djeca često kažu kako su zanemareni, da ih roditelji dovoljno ne vole, pa traže prijatelje preko TikToka, videoigrica; povezuju se s ljudima za koje ne znaju ko su i šta su… dobivaju različite ideje. Roditelji nemaju pojma s kim djeca kontaktiraju.

Kako doći do djece? Ponovna dešavanja su pokazatelj da ljudi samo sjede u svojim kućama, sa svojim psihičkim poteškoćama, sa svojim idejama… čekaju ovakve ideje – javno objavljene – da i oni postanu ‘novi heroji’.

Bolje je preventivno govoriti nego opisivati slučajeve. Puno je nesretnih mladih ljudi i djece. Zastrašujuće je.”