Hoće li stranke iz Sarajeva popunjavati samo bošnjačku kvotu u državnoj vlasti?
Sa objavljivanjem konačnih rezultata Općih izbora u Bosni i Hercegovini, a u kontekstu oktroisanih izmjena Ustava FBiH, stranke sa sjedištem u Sarajevu, bez obzira kojem bloku pripadale, nalaze se pred jasnim izborom.
A izbor je da li državne interese, kao i zadnjih tridesetak godina, uglavnom podrediti ličnim ili umjesto pisanja saopćenja uraditi nešto konkretno.
Političke stranke sa sjedištem u Sarajevu, iz kojeg god bloka dolazile, prilikom budućih pregovora o formiranju državne vlasti imaju opciju tražiti promjenu izvrnutog načela popune Vijeća ministara po kojem su i ministri “legitimni predstavnici” naroda, a što nema uporišta u zakonu.
Pristati da sva ministarstva u Vijeću ministara koja popunjavaju Hrvati mogu pripasti samo hrvatskim nacionalnim strankama u ovom trenutku značilo bi da probosanske stranke nisu spreme stati iza načela koja deklarativno zastupaju.
U Vijeću ministara (9 ministarstava i predsjedavajući ) jednako su zastupljeni pripadnici konstitutivnih naroda uz odredbu da jedno ministarstvo mora popuniti pripadnik Ostalih. Šest ministarstava imenuje se od stranaka iz Federacije BiH, a tri iz stranaka iz Republike Srpske.
Predstavnici naroda ili građana
Prihvatiti da Dom naroda BiH, iako uopšte ne sudjeluje u potvrđivanju Vijeća ministara, u većoj mjeri odlučuje o rasporedu ministarstava od Predstavničkog doma i Predsjedništva BiH koje imenuje mandatara jeste prihvatanje koncepta u kojem u ministarstvima sjede predstavnici naroda, a ne građana.
Do sad je praksa bila da stranke sa sjedištem u Sarajevu popunjavaju bošnjačku kvotu (povremeno ministra iz reda Ostalih), bez obzira na odnos snaga u Predstavničkom domu i Predsjedništvu BiH.
Dugogodišnje poruke predstavnika SDA i DF-a da su oni protiv koncepta “legitimnog predstavljanja” i protiv toga da se vlast dijeli paritetno između “predstavnika naroda” u Vijeću ministara bit će testirane u slučaju da krenu u formiranje buduće državne vlasti. Poznato je da u trenutnom, ali i ranijim sazivima Vijeća ministara, nisu bili dovoljno istrajni da stanu iza svojih načela.
Stranke iz Sarajeva na testu
U slučaju da vlast formiraju stranke Trojke i pristanu na popunjavanje samo bošnjačke kvote past će na istom testu, jer su i one tvrdile da su protiv shvatanja HDZ-a, bez obzira što će to, kao i njihovi prethodnici, pokušati opravdati političkom realnošću.
Ako se vlast može formirati bez HDZ-a zašto bi neko prihvatao tumačenja Dragana Čovića?
“Čovićeva strategija je po državne interese još opasnija jer pokušava nametnuti princip da se vlast formira ne na osnovu rezultata u građanskom, Predstavničkom domu, već na osnovu etničkih većina u klubovima Doma naroda. Taj princip nije prošao ni u Daytonu, gdje je Dom naroda ciljano isključen iz odlučivanja o uspostavi vlasti na državnom nivou. Šta više, baš zbog svoje etničke isključivosti, Dom naroda je još prije 13 godina u Strasbourgu doslovno proglašen diskriminatornom institucijom. Vlast formirana na osnovu većina u pojedinačnim klubovima u kojim ne mogu sjediti ni Sejdić, ni Finci, ni Pilav, ni Zornić, bi bila nelegitimna”, napisao je nedavno član Naše stranke i novoizabrani zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH Damir Arnaut reagujući na izjavu Čovića da će koalirati sa strankama koje imaju većinu u Domu naroda.
Arnaut ide dalje i tvrdi da način glasanja u državnom parlamentu može ostaviti “đavolji Tronožac” bez i jednog mjesta u Vijeću ministara. Bit će zanimljivo da li će Trojka biti u stanju razbiti načelo koje je nametnuo Čović strankama koje su do sada činle Vijeće ministara.
Ipak, popuniti poziciju Ostalih (što su probosanske stranke u ranijim mandatima imale) ili izbaciti SNSD (što je urađeno 2014. godine), neće narušiti koncept iza kojeg čvrsto stoji HDZ.
OHR-u je od najvećeg interesa da se vlast formira što brže na svim nivoima čime bi se potvrdila teza da su procesi odblokirani i da su Schmidtove izmjene omogućile funkcionisanje države i entiteta, što bi pritisak moglo prebaciti na HDZ i pokazati da međunarodna zajednice uopšte nije učinila ono što tvrdi da jeste.
Nastaviti igrati defanzivno, bez stvarnog rizika, u trenutku kada se odnosi u domovima naroda na entitetskom i državnom nivou vraćaju na fabričke postavke (najveći politički udarac Sarajevu u posljednje dvije decenije), znači pozvati međunarodnu zajednicu da nastavi sa pritiscima u smjeru izmjene načina izbora članova Predsjedništva BiH u korist hrvatskog političkog faktora.
Bosanski politički faktor gubi pozicije koje je stekao intervencijama OHR-a ne uspjevajući čak ni uz pomoć argumentacije koju je nekada formulisao i koristio OHR zadržati stečeno. Ne zaustavi li trenutni udar uskoro će izgubiti pozicije koje je stekao i izvornim Dejtonskim sporazumom, na redu je Predsjedništvo BiH.
