Marija Vidojević se porodila prije tri godine i ljudi su, kao što red nalaže, dolazili da joj čestitaju.
Tog osmog juna 2020. godine rođaci i komšije su joj prilazili, čuli da se dječak zove Vukan a onda nakon vijesti o tome kako je rođen neprijatno odlazili dalje. Nisu znali šta da joj kažu.
Vukan je rođen kao jedan od njih 40, 40 „dječaka oluja“ na čitavom svijetu.
Kada se rodio dobio je ocjenu devet, ali doktori su odmah vidjeli da je drugačiji. Njegova dijagnoza je toliko rijetka da su na rođenju dok su mu davali ocjenu devet mislili da ima Daunov sindrom. U pitanju je bilo nešto neuporedivo rjeđe – sindrom distalne trizomije 10q.
Okolina je reagovala burno. Kada jedna majka izgovori – Ništa nije boljelo kao dani kada su te oplakivali živog, a oplakivali su danima, živog su te oplakali, a to je boljelo više od činjenice da život više neće biti isti – tada i shvata da mora da postane i borac. Borba za dijete je najteža, ali u toj borbi svaka pobjeda znači život.
Djecu sa distalnom trizomijom prate problemi sa disanjem, gutanjem, varenjem hrane, to su djeca koja prohodaju ili ne prohodaju nikada, koja progovore ili ne progovore, a uz to ih prate i mnogi drugi zdravstveni problemi.
Marija i Nemanja Vidojević su Vukanovi roditelji. Marija je lični pratilac djeteta, a pored toga što vodi Vukana na terapije, ona šije jastuke, pravi svijeće i sapune, postavlja kutije, i prikuplja novac za liječenje u inostranstvu. Zahvaljujući roditeljima i dobrim ljudima, mali Vukan prkosi svim prognozama i ide naprijed, bori se, ustaje, pada i svakim osmijehom donosi sreću svojim roditeljima.
Pošto u Srbiji nije bilo mogućnosti za kompletno liječenje, Vukanova majka je tražila pomoć i van granica zemlje. Našla je pomoć u Turskoj. Vukan je poslije prve terapije matičnim ćelijama u Turskoj naučio da sjedi i to sa 13 mjeseci, sa 18 je počeo da puzi. Liječenje je djelovalo!
Matične ćelije imaju svoj maksimum do dvadeset doza, ostalo je još deset terapija koje treba da primi, ono što je bitno je da do treće godine završi sa terapijama jer je poslije toga dosta sporije napredovanje.
Vukan je dobio termin za gastroskopski pregled kao i za još jednu dozu matičnim ćelijama. Pregled treba da se obavi 7. februara. Jedna doza terapije košta 9000 eura plus troškovi puta i smještaja, na to se dodaju troškovi za gastroskopiju i biopsiju.
Potrebno je još mnogo borbe, strpljenja, ljubavi, ali uz sve to i para, jer je Vukan kao sva djeca, samo što je njemu potrebna naša podrška da ustane i da se bori za svoj život.
Marija i Nemanja svoje dijete gledaju kao dar od Boga, blagoslov koji je pomjerio granice njihove vjere, ljubavi, i znanja, zato su ga i nazvali dječak ‘’oluja’’. Poslije svake oluje dolazi sunce, nadamo se da će Vukan dobiti šansu da uživa u sunčanim danima koji slijede.
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
