Oduvijek su osuđenici na sve načine pokušavali pobjeći iz ćelija, jer je sloboda slađa od svakog pritvorskog graha. Takvih je primjera u našoj zemlji bilo dosta, ali su rijetki slučajevi pravog bijega, poput onoga koji je s jatacima izveo Amel Sejfović, te nedavnog pokušaja bijega iz mostarskog KPZ.
Kazna za prekršaj
Poput scena iz filmova, petorica pritvorenika u pritvorskoj jedinici KPZ-a Mostar pokušala su 21. avgusta pobjeći nakon što su probušili rupu u zidu. U bijegu su ih spriječili policajci, od kojih su dvojica i teže povrijeđena, jer je petorka razvalila krevete i naoružala se metalnim šipkama. Malo im je nedostajalo da probiju zid i pobjegnu, a prije toga su neuspješno pokušali da prepilaju rešetke.
U Bihaću se još sjećaju robijaša Ratka Pantoša iz Prijedora, koji se nalazio na odsluženju kazne od pet godina zbog razbojništva, koji je u maju 2010. pobjegao iz bihaćkog pritvora “Luke” preskočivši zid dok se s ostalim muškarcima igrao na nogometnom terenu.
Većina pritvorenika , ipak, uglavnom iskoristi pogodnosti te se ne vrati s vikend-dopusta. Struka kaže da je to zloupotreba pogodnosti koje im daje već zastarjeli Zakon o izvršenju krivičnih sankcija.
Svaki bijeg zakonom se tretira kao prekršaj, a kazna je 20 dana samice i gubljenje pogodnosti. U zapadnim zemljema to je teško krivično djelo.
U posljednje vrijeme, jedini bijeg sa svim njegovim elemantima je onaj koji je 3. septembra 2017. godine iz sarajevske jedinice izveo Amel Sejfović, koji je imao pomoć iznutra. U njegovom slučaju ne radi se o prekršaju, jer je prilikom bijega počinio više krivičnih djela, od upotrebe oružja do ataka na stražare.
Poslije njegovog bijega, smijenjen je direktor, a nova Uprava KPZ-a Sarajevo, na čelu s direktorom Farukom Zupčevićem, učinila je sve da se ne ponovi slučaj “Sejfović”.
U sarajevskoj jedinici, kaže direktor Zupčević, sada posjeduju najsavremeniji videonadzor na Balkanu sa perimetrijskom zaštitom i senzorima kojima su zaduženi svi policajaci.
– To znači da, kad sam vani, promatram sve što se dešava iza rešetaka. Svake večeri se konektujem i vidim da li je stražar tokom noći obišao ćeliju od 10 do 15 puta. Prilikom obilaska ćelije, stražar gleda kroz rupu i vidi stanje u ćeliji. On može noću vidjeti šta se dešava, jer sam promijenio softver osvjetljenja tako da u ćelijama postoji latentno prigušeno svjetlo. Ljudima sam tako omogućio da u svakom momentu vide šta se dešava u ćeliji – kaže Zupčević.
KPZ-u Sarajevo naručio je infravrvene kamere kojima policajci neće više morati otvarati ćelije.
Dodatne mjere zaštite
Kad policajac ulazi u ćeliju, on ulazi u dio koji je u šipkama tako da ga niko ne može napasti. Osim toga, tročlana komisija svake subote obilazi ćelije i posmatra njihove zidove, koje fotografira kako bi se utvrdilo ima li na njima promjena.
Adnan Šerak, korisnik KPZ-a Zenica, odlučio je 11. novembra 2018. da se ne vrati s jednomjesečnog dopusta, koji mu je, i pored protivljenja Uprave KPZ Zenica, dozvolio Sud. U međuvremenu je, tačnije 25. novembra, lišen slobode u Sarajevu i vraćen iza rešetaka. Njemu je prije godinu ukinuta presuda kojom je 2015. osuđen na sedam godina.
Potjera sa psima
Aladin Ferhatović iz Tržačke Raštele kod Cazina dokopao se slobode, ali ipak nije imao toliko sreće. Za njim je organizirana filmska potjera, u koju su bili uključeni i psi tragači, koji su ga i pronašli, prenosi Avaz.