Kako su bježali: Preskakali zidove, otimali puške, pilali rešetke

Oduvijek su osuđenici na sve načine pokušavali pobjeći iz ćelija, jer je sloboda slađa od svakog pritvorskog graha. Takvih je primjera u našoj zemlji bilo dosta, ali su rijetki slučajevi pravog bijega, poput onoga koji je s jatacima izveo Amel Sejfović, te nedavnog pokušaja bijega iz mostarskog KPZ.

Kazna za prekršaj

Poput scena iz filmova, petorica pritvorenika u pritvorskoj jedinici KPZ-a Mostar pokušala su 21. avgusta pobjeći nakon što su probušili rupu u zidu. U bijegu su ih spriječili policajci, od kojih su dvojica i teže povrijeđena, jer je petorka razvalila krevete i naoružala se metalnim šipkama. Malo im je nedostajalo da probiju zid i pobjegnu, a prije toga su neuspješno pokušali da prepilaju rešetke.

U Bihaću se još sjećaju robijaša Ratka Pantoša iz Prijedora, koji se nalazio na odsluženju kazne od pet godina zbog razbojništva, koji je u maju 2010. pobjegao iz bihaćkog pritvora “Luke” preskočivši zid dok se s ostalim muškarcima igrao na nogometnom terenu.

Većina pritvorenika , ipak, uglavnom iskoristi pogodnosti te se ne vrati s vikend-dopusta. Struka kaže da je to zloupotreba pogodnosti koje im daje već zastarjeli Zakon o izvršenju krivičnih sankcija.

Svaki bijeg zakonom se tretira kao prekršaj, a kazna je 20 dana samice i gubljenje pogodnosti. U zapadnim zemljema to je teško krivično djelo.

Zupčević: Najsavremeniji videonadzor

 

U posljednje vrijeme, jedini bijeg sa svim njegovim elemantima je onaj koji je 3. septembra 2017. godine iz sarajevske jedinice izveo Amel Sejfović, koji je imao pomoć iznutra. U njegovom slučaju ne radi se o prekršaju, jer je prilikom bijega počinio više krivičnih djela, od upotrebe oružja do ataka na stražare.

Poslije njegovog bijega, smijenjen je direktor, a nova Uprava KPZ-a Sarajevo, na čelu s direktorom Farukom Zupčevićem, učinila je sve da se ne ponovi slučaj “Sejfović”.

U sarajevskoj jedinici, kaže direktor Zupčević, sada posjeduju najsavremeniji videonadzor na Balkanu sa perimetrijskom zaštitom i senzorima kojima su zaduženi svi policajaci.

– To znači da, kad sam vani, promatram sve što se dešava iza rešetaka. Svake večeri se konektujem i vidim da li je stražar tokom noći obišao ćeliju od 10 do 15 puta. Prilikom obilaska ćelije, stražar gleda kroz rupu i vidi stanje u ćeliji. On može noću vidjeti šta se dešava, jer sam promijenio softver osvjetljenja tako da u ćelijama postoji latentno prigušeno svjetlo. Ljudima sam tako omogućio da u svakom momentu vide šta se dešava u ćeliji – kaže Zupčević.

KPZ-u Sarajevo naručio je infravrvene kamere kojima policajci neće više morati otvarati ćelije.

Dodatne mjere zaštite

Kad policajac ulazi u ćeliju, on ulazi u dio koji je u šipkama tako da ga niko ne može napasti. Osim toga, tročlana komisija svake subote obilazi ćelije i posmatra njihove zidove, koje fotografira kako bi se utvrdilo ima li na njima promjena.

Adnan Šerak, korisnik KPZ-a Zenica, odlučio je 11. novembra 2018. da se ne vrati s jednomjesečnog dopusta, koji mu je, i pored protivljenja Uprave KPZ Zenica, dozvolio Sud. U međuvremenu je, tačnije 25. novembra, lišen slobode u Sarajevu i vraćen iza rešetaka. Njemu je prije godinu ukinuta presuda kojom je 2015. osuđen na sedam godina.

Iz KPZ Ustikolna, u martu 2009. pobjegli su: Vedad Čengić, Sanel Demirovski, Dženan Džaka, Imsad Spahić, Aldin Sokolić, Almin Mujezinović, Mahir Kurahović, Namik Durmić i Adnan Smajić. Nasrnuli su na stražare, jednog ranili, oduzeli im automatske puške i ukrali dva vozila.

Potjera sa psima

Aladin Ferhatović iz Tržačke Raštele kod Cazina dokopao se slobode, ali ipak nije imao toliko sreće. Za  njim je organizirana filmska potjera, u koju su bili uključeni i psi tragači, koji su ga i pronašli, prenosi Avaz.

Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79