Nakon beogradske tragedije, postavlja se samo jedno pitanje: KO JE KRIV?
Struka poručuje, institucije zakazale, djeca prepuštena sebi i roditeljima koji im ne mogu pomoći.
Institucije su glavni krivac što danas veliki problem predstavlja vršnjačko nasilje, što nam djeca pucaju po školama ili pod strašnim pritiskom izvršavaju samoubistva, kaže za portal UNA Aleksandar Milić, ordinirajći psiholog i profesor psihologije i pedagogije.
On ističe, da, ukoliko se nešto ne promijeni možemo očekivati i gore od onoga što se desilo u Osnovnoj školi na Vračaru u Beogradu, gdje je četrnaestogodišnji učenik iz pištolja ubio osam učenika, domara i učiteljicu, a više njih ranio.
“S obzirom na to da ne poštujemo nešto što je zdravo odrastanje djece, drugim riječima ne radi se dovoljno na stručnom osposobljavanju ljudi koji su direktno vezani za ospervaciju djece. To je ono što stalno ističem, nemamo dovoljno organizovane edukacije i ekipiranje stručne službe, psihologa, pedagoga, socijalnih radnika, ljekara. Stalno forsiram da u tim timovima moraju biti stručnjaci koji će biti educirani, i ne samo reda radi, da obave fakultetsko obrazovanje, nego da stalno budu u edukaciji, prate. Ovdje se vidi da svako dijete, bez obzira šta će od njega biti, da li će posrnuti, ubiti nekoga, bitno je da mu se posveti pažnja i da ga poznajete. Da poznajete ličnost djeteta, okolnosti u kojima odrasta, kontaktirati i poznavati porodične uslove. Mi danas imamo pojavu da se sve uočene teškoće kod djece jednostavno premještaju na roditelje i onda od roditelja traže da on bude profesionalac, a on to ne može biti, niti se to od njega može očekivati”, kaže Milić za UNU.
S djecom treba puno raditi
Objašnjava da slučaj koji se desio u školi na Vračaru govori o tome da je to dijete moralo imati neke znakove ranije.
“Svako dijete, bez obzira da li ono imalo teškoće koje njega slabe, ili će se to okrenuti ka drugome. Uvijek kažemo, jedan suicid ravan je jednom ubistvu. S tom djecom treba puno raditi.
Znači, ovdje kažemo da bi institucije konačno trebale da obrte pažnju na kompletan obrazovni sistem i stručno uzdizanje ljudi. Dakle, nije dovoljno samo čekati slučaj i onda kampanjski to nešto odraditi, to ništa ne znači. Ovo nije jedini slučaj koji nama ukazuje na potrebu ove vrste stručne edukacije, a podrazumijeva znanje, dijagnostiku, terapiju, psihoterapiju, posvećenost. Iz prakse vidim da mi dolaze đaci s ogromnim teškoćama, a niko ne zna da radi s njima. I to je problem. Ako išta iz ovoga možemo izvući, a to je da se organizovano posveti pažnja dugotrajnijoj, široj i intenzivnijoj edukaciji stručnih ljudi u školama”, poručuje Milić.
Cjelokupno društvo ima izvrnute vrijednosti
Objašnjava da je mnogo disfunkcionalnih porodica, razvedenih roditelja, te da se to nedovoljno prati i da se samo ide sistemom optužbi, sistemom kazni, sistemom izricanja disciplinskih mjera.
“To je nešto prevaziđeno, nešto što je gotovo čist primitivizam u savremenom pristupu odgoja čovjeka”, kaže Milić i potvrđuje da su institucije zakazale kada su u pitanju naša djeca.
“Cjelokupno društvo ima izvrnute vrijednosti, krenimo od postavljanja kadrova, to je veliki problem. Nauk je da institucije moraju ozdraviti i imati stručne ljude”, ističe Milić.
Vršnjačko nasilje najveći problem
Kaže da je jedan od najvećih problema vršnjačko nasilje, te da mu na seanse dolaze jako dobra djeca koja su žrtve zbog svojih vrlina, a ne zbog nedostataka.
“Imamo otpor djece s nedostacima koja su kritikovana, ne vođena, ne angažovana, neupućen i oni zlostavljaju one koji napreduju i često su nam nadareni učenici u sportu, kreativnostima, učenju žrtve tog vršnjačkog nasilja, a to prođe gotovo neopaženo u školskoj sredini, što je nedopustivo”, kazao je za UNU psiholog i profesor Aleksandar Milić
