Postoji priča o čovjeku koji se naljutio na svoju trogodišnju kćerku jer je uništila ukrasni papir za umotavanje poklona. Nisu imali novaca, i čovjek je postao ljut kada je djevojčica pokušala zamotati kutiju koju je mislila pokloniti. Kako god, slijedećeg jutra mu je kćerkica donijela poklon i rekla “ovo

je za tebe, oče.”
Čovjek je bio posramnjen svojom jučerašnjom reakcijom, ali se ponovno naljutio kad je vidio da je kutija prazna.
Izgalamio se na nju govoreći:

• Zar ne znaš da kada nekome daš poklon, unutra treba biti nešto?!

Malena djevojčica ga je pogledala sa suzama u očima zaplakala:

• Oče, kutija nije prazna. Otpuhnula sam poljupce unutra. Svi su za tebe.

Čovjek je bio slomljen. Stavio je ruke oko svoje kćerkice, i molio za oproštaj.

Ubrzo nakon toga, u automobilskoj je nesreći djevojčica poginula. Otac djevojčice je čuvao poklon mnogo godina, i svaki put kada bi bio obeshrabren, uzeo bi poljubac iz kutije i sjetio se ljubavi koju je djevojčica stavila u kutiju.