U posljednje vrijeme, poslodavci u Bosni i Hercegovini sve češće uvoze radnu snagu iz zemalja poput Nepala i Filipina, kako bi popunili prazna radna mjesta.
Ovaj trend je posebno izražen u sektorima poput građevinarstva, ugostiteljstva i proizvodnje, gdje domaća radna snaga pokazuje sve manje interesa za niske plate koje se nude.
Privatnici su brzo shvatili da mogu zamijeniti domaće radnike stranim, često po nižim troškovima. Radnici iz Nepala, Filipina i drugih zemalja spremni su raditi za plate koje su domaćim radnicima neprihvatljive.
Ovo otvara pitanje hoće li ovaj trend dovesti do daljeg pada plata u BiH, budući da poslodavci sada imaju mogućnost zapošljavanja jeftinije radne snage iz inostranstva.
Poslodavci često ističu da strana radna snaga pokazuje visoku radnu etiku i spremnost za rad u teškim uvjetima, što domaći radnici nerijetko odbijaju. Međutim, dugoročno, ovaj trend može imati negativne posljedice za domaće tržište rada. Domaći radnici, koji su sposobni i kvalificirani, ali nisu spremni raditi za niske plate, mogli bi se naći u još težem položaju.
“Ovo je alarm za domaće radnike i sindikate,” kažu domaći ekonomski analitičari, te dodaju da “Ako se nastavi uvoz jeftine radne snage, poslodavci neće imati poticaj da povećavaju plate i poboljšavaju radne uvjete za domaće radnike.”
S druge strane, mnogi poslodavci tvrde da nemaju izbora. Nedostatak domaće radne snage primorava ih na traženje alternativnih rješenja kako bi održali poslovanje. “Mi bismo rado zaposlili domaće radnike, ali jednostavno ih nema dovoljno, ili ne žele raditi za plate koje možemo ponuditi,” kaže jedan poslodavac iz sektora građevinarstva.
U konačnici, pitanje ostaje: Hoće li uvoz strane radne snage dugoročno pomoći ili odmoći bosanskohercegovačkom tržištu rada?
Dok poslodavci uživaju u mogućnosti zapošljavanja jeftinije radne snage, domaći radnici se suočavaju s pritiscima i neizvjesnom budućnošću.
