Potresna priča o kamiondžiji Mladenu (39): “Doktori mu rekli da će izgubiti vid, nisu mu produžili vozačku”

Donosimo vam potresnu priču koji je danas ispričao humanista Ervin Cuco Karić koji svakodnevno pomaže ljudima u nevolji. Jednu tužnu priču donosio vam o Mladenu koji je cijeli svoj život radio kao kamiondžija te tako zarađivao hljeb za sebe i svoju porodicu.

Mladen ima 39. godina, dvoje maloljetne djece i oduzeta mu je vozačka dozvola jer nažalost gubi vid. Odlazi u Tursku sa Karićem gdje su ih dočekale samo tužne vijesti. Nažalost Ervin će izgubiti vid.

Dobri ljudi!

Danas sam imao baš težak dan ovdje u Istanbulu, razmišljao sam da li da podijelim sa vama ovu tešku životnu priču ili ne. Već peta godina kako obilazim Turske bolnice sa našim oboljelim građanima, koji traže spas van svoje domovine Bosne i Hercegovine.

Mnogo, mnogo tužnih priča je bilo, mnogo se suza pustilo a i danas je toga bilo. Čovjek se zapita ponekad od čega je, vjerujte koliko god bolesnik nosi svoju bol toliko i mi koji smo uz njih, sve gledamo, njihove patnje, boli i skupa se tješimo da bih nam svima bilo lakše!

Ali da se vratim na današnju priču, koju slobodno mogu reći da je među teškim.

Prije tri dana sam došao sa skupinom naših građana koji su oboljeli od raznih teških oboljenja, među kojima je bio i naš Mladen, čovjek koji ima nepunih 39 godina, porodičan, otac dvoje maloljetne djece.

Ovaj mladi čovjek je melem, tolika dobrica od insana, da je malo takvih ljudi poput njega, da nekad se zapitam sam, da još ima ljudi koji cijene sve ovo što radimo. Mladen mi je ukratko ispričao svoju priču, godinama je vozio šlepere po Evropi po par dana je bio odsutan i tako je zarađivao za kruh da bih hranio svoju porodicu!

Unazad par mjeseci Mladen je osjetio da polako gubi vid, ali nije dao toliko značaja, dok nije otišao na ljekarsko za produživanje vozačke i tad su mu rekli da ne zadovoljava više da vozi auto ili kamion od koga je živio. Naravno to ga je pogodilo, lijep, uredan, familijaran život, u najboljim godinama da nešto stvara i naravno šok na kraju!

Odluči Mladenov kum da me kontaktira i da vidi sa mnom da Mladen ode u Tursku da se pokuša izliječiti! Tako i bi, dođe ovaj dobri insan sa nama da nešto vidimo šta se može uraditi za njegovo zdravlje!

Ovih dana smo obišli par bolnica i očekivali smo da će nešto dobro da se desi i da Mladen abg ne izgubi vid, al eto jutrašnje vijesti kod doktora su nas pogodile, reče nam doktor Mladen nažalost će izgubiti vid jer ima genetiku od nekih srodnika, u tom momentu srušio nam se svijet. Mladen ostadoh bez daha kao i mi svi, muk tišina, pogledi očaja u tom momentu!

Vjerujte koju sam bol osjetio u stomaku gledajući našega Mladena, dobroga insana koji briše svoje suze, suze koje će nažalost sve manje i manje vidjeti ! Ustali smo svi, krenuli iz bolnice šutjeli smo, naša Hatice Can nas je tješila, a i sama je bila puna očiju suza.

Kako sad javiti Mladenovoj majci, koja se ovih dana nadala dobrim vijestima, kad god me pozove izvini na smetnji, kako je moj Mladen hoće li biti šta dobro, kako reći majci za dijete!

Smogao sam snage nekako da joj javim, čovjek nekad pomisli kako je nekome prenijeti takvu vijest a kako je majci kad je primi, nismo mogli dugo🥲🥲 Vratili smo se u hotel, sjedim pišem i iskreno suze idu kao vodopad, kako se život preko noći promjeni, nikad čovjek ne zna šta može da dočeka i kakvu bolest!

Na kraju sve ga je potrefilo, nažalost životna saputnica ga je napustila u ovim teškim trenucima u njegovom životu, kaže jedva čekam da se vratim svojoj kući i da svoju djecu zagrlim, da provedem što više vremena gledajući u njih dok još mogu!

Šta čovjek da kaže na sve ovo,ovih dana sam počeo da pišem mnoge životne priče, gdje želim da napišem jednu knjigu, životnu knjigu koja opisuje mnoge teške priče naših građana koji se liječe van svoje domovine i kroz sve što prolazimo zajedno !

Nadam se da suosjećate sa našim Mladenom i da ova priča mnoge neće ostaviti ravnodušne!
Krajem ove sedmice Mladenom se vraćam kući i molim dragoga Boga da bude uz njega u ovim teškim njegovim trenutcima🥲