Prije dvije sedmice Enes je imao velike planove. Danas tišina koja boli.
Armin Begović, sin poznatog pjevača Enesa Begovića, koji je danas ukopan na groblju Bare u Sarajevu, iznenada je preminuo od autoimune bolesti, a vijest o njegovoj smrti ostavila je javnost u šoku.
Enes je nedavno na otvaranju jednog lokala sa osmijehom na licu govorio o planovima ni ne sluteći da će uskoro doživjeti najveću tragediju u životu.
-Evo nešto ekskluzivno, uskoro pravim jedan koncert u Beogradu, lokaciju neću još otkrivati iz tehničkih razloga. Radio sam već koncerte u Sava centru i više većih beogradskih sala, tako da će biti sigurno nešto lijepo. Pozivam vas i u Sarajevo, u novembru će se održati moj solistički koncert u “Zetri”, pa bih volio da mi dođete – kazao nam je pjevač prije nepune dvije sedmice, te nastavio:
-Moj duet sa Gocom Božinovskom obilježio je jedan veliki period, poslije toga je nastalo puno dueta koji su nastali u toj nekoj varijatni koja i nije nešto lijepa. Međutim, desilo se to što se desilo, turbulentno vrijeme o kojem ne pričamo, šta ćemo, ne možemo da mijenjamo, ali u svakom slučaju, u narednom periodu očekujte moj nastup s obizom da su ljudi mnogo zainteresovani za ono što ja radim i zbog toga mi je i više nego drago.
Imao sam mnogo poziva i riješio sam da im se u najskorijem periodu odazovem. Iznijet ćemo to do kraja kako treba – istakao je Begović, međutim, njegovi planovi se vjerovatno neće realizovati zbog smrtnog slučaja u porodici, zbog kojeg pjevač nije u stanju ni da govori.
Enes Begović se potresnim riječima oprostio od sina: “Sine moj, ovo je…”
Svaki dan živimo sa spoznajom kako je ljudski život krhak i kako u trenu može biti oduzet. Utihne odjednom. Zavlada muk. Tišina koja boli.
Prerani odlazak Armina boli njegovu suprugu Alminu. Trga srce ocu Enesu. Razara majku Azeminu, sestru Arijanu, zeta Harisa… Boli i ne prestaje kod brojne rodbine, prijatelja, komšija, radnih kolega… Bio je zlatan momak. Borac. Pobjeđivao bolest. Nije se predavao, pa ni posljednih dana kada je zlo uznapredovalo i zauvijek ga odvojilo od najmilijih. Borio se do posljednjeg momenta. Volio je život. Volio je ljude oko sebe. I oni njega.
Pa, to se danas najbolje vidjelo. Nije bilo oka da nije zasuzilo.
Armin je danas na groblju Bare ispraćen na ahiret. Stapale su se danas suze s kišom. Neprestano je padala. Plakalo je i nebo za dobrom dušom koja nas je napustila, za mladim čovjekom koji je počeo upoznavati život i koji, nažalost, nije dočekao da svoj novi život uzme u ruke. Njegova Almina treba roditi. Tome se radovao. Živio za taj dan… Nije ga, nažalost, dočekao.
Teško je danas bilo svima koji su bili na posljednjem Arminovom ispraćaju. Roditeljima, zasigurno, najteže. Jer njegovu smrt nikada neće preboljeti. Naučit će živjeti s tom boli i gubitkom. To je najstrašnije što se roditelju može dogoditi, a bol kada umre dijete najveća je bol koju roditelj mora podnijeti i ni sa čim se ne da usporediti. Nikom na svijetu to ne želim.
Stajao je danas Enes okružen rodbinom i prijateljima. Stoički je podnosio nesnošljivu bol dok su mu pružali ruke i izjavljivali saučešće. I kasnije svog Armina spustio u kabur. Milujući tabut tražio je da mu dopuste da sinu još samo nešto kaže. ‘Volim, te, sine moj’, tiho ja kazao, ali očajnički krik oca rastrgao je tišinu na Barama.
Kako će preživjeti gubitak Armina, ni sami još ne znaju, niti se mogu opisati riječima osjećaji koji im se javljaju pri spoznaji da njihovog sina više nema među živima. A život je izgubio u minuti.
Pokušavat će ne dopustiti tuzi da ih obuzme jer moraju živjeti dalje. Iako će ih svaka stvar u kući podsjećati na Armina, morat će „sagraditi novu kuću“. Bez njega…
Lijepa sjećanja na Armina će ih umiriti. Na momenat. Osjećat će ga u srcu. Vjera će im pomoći. Pomoći će im riječi podrške rodbine, velikog broja prijatelja koji imaju. Ali, iznenadni gubitak supruga, sina, brata… ništa ne može vratiti. Nema olakšanja, samo bol s vremenom postane podnošljivija. Ali nikada neće nestati.
Porodici preminulog Armina iskreno saučešće.
