Dok građani Bosne i Hercegovine uživaju u miru koji traje već desetak dana, možda je vrijeme da se zapitamo – šta se desilo s našom “omiljenom” sigurnosnom situacijom? Gdje su svi ti napeti trenuci i vijesti o pucnjavama koje su nas držale na rubu sjedala?
Možda bismo trebali zvati odgovorne ministre i premijere i pitati ih – zar ste zaboravili na našu potrebu za adrenalinom?
Navikli smo da živimo u društvu gdje je nasilje postalo gotovo svakodnevica. Kada prođe desetak dana bez ijednog pucnja, osjećamo se zbunjeno. Jesu li naši političari konačno shvatili kako se upravlja sigurnosnom situacijom ili je ovo samo privremena greška u sistemu? Možda je ministar unutrašnjih poslova zaboravio na svoj uobičajeni raspored kreiranja “uzbudljivih” vijesti.
Ministri, premijeri i ostali odgovorni, gdje ste? Vaša tišina ovih dana je zapanjujuća. Da li ste konačno pronašli način da spriječite nasilje, ili su problemi jednostavno “pauzirani”? Možda bi trebali održati konferenciju za novinare i objasniti kako su uspjeli održati desetodnevni mir. Ili je ovo samo priprema za nešto veće, nešto što će nas sve ponovo držati u strahu i neizvjesnosti?
Iako se ironično pitamo šta se desilo s našom svakodnevnom dozom nasilja, istina je da ova situacija otkriva duboke probleme u našem društvu. Kada mir postane iznenađenje, a ne norma, jasno je da nešto nije u redu. Političari i odgovorni dužnosnici trebali bi se sramiti što su nas doveli do toga da mir smatramo neobičnim stanjem.
Možda bi umjesto čekanja sljedećeg incidenta, naši lideri trebali raditi na stvaranju trajnog mira i sigurnosti. Možda bi trebali prestati koristiti nasilje kao alat za odvraćanje pažnje od drugih problema i početi se baviti pravim pitanjima – kao što su ekonomski razvoj, obrazovanje i socijalna pravda.
Desetak dana bez pucnjave je pozitivan znak, ali ne smije biti izuzetak. Umjesto da se pitamo kada će se sljedeći incident desiti, trebali bismo tražiti od naših političara da rade na održavanju mira i sigurnosti kao standarda, a ne kao slučajnosti. Vrijeme je da političari preuzmu odgovornost i dokažu da mogu stvoriti stabilno i sigurno društvo za sve građane.