Po učestalosti upotrebe je na drugom mjestu, posle kanabisa. U Evropi kokain uglavnom konzumiraju njemački državljani. To pokazuju analize otpadnih voda. Potrošnja dovodi cirkulatorni sistem do krajnjih granica, što se može uporediti sa neprekidnim maratonskim trčanjem. Odbijanje je takođe veliki fizički i psihički teret. Sada istraživači u Brazilu rade na serumu koji bi trebalo da podrži terapiju odvikavanja, piše DV.
“Kao da je zeleno svjetlo upaljeno na svim semaforima”
Većina korisnika ušmrče kokain u prahu – kroz nozdrve. Alternativa je pušenje uz pomoć lule. Aktivna supstanca dospijeva u mozak kroz krv. Tamo izaziva lučenje različitih supstanci za prenos informacija, uključujući i dopamin. Postoji osjećaj intenzivne euforije.
Tijelo postaje hiperaktivno i nadraženo. Srce pumpa krv punom snagom, arterije se sužavaju. Povećanje krvnog pritiska i tjelesne temperature. Potrebe poput gladi i žeđi postaju nevažne. U najgorem slučaju, „izlet” se može završiti konvulzijama, komom ili prestankom disanja ili otkucaja srca.
Ekstaza traje između 5 i 30 minuta. „Imate osjećaj da su svi semafori zeleni“, kaže Hanspeter Ekert, terapeut u berlinskom udruženju za liječenje zavisnosti.
Mozak se sjeća: ovo je bilo intenzivno, divno. Želim da to ponovo doživim! Tijelo pamti potrošnju kao element važan za preživljavanje. Mojim mislima dominira želja da uzmem više kokaina. Unutrašnji glasovi koji upozoravaju na posljedice su sve tiši. Pogođena osoba počinje da zanemaruje svoje zdravlje, socijalne kontakte i posao. I tu govorimo o zavisnosti.
Prva koja bi se koristila u terapiji
Vakcina protiv kokaina može pomoći u terapiji ove zavisnosti. Nakon vakcinacije, antitijela se proizvode u krvi. Oni se ciljano vezuju za kokain. Stvaraju se formacije koje zbog svoje veličine ne mogu da prođu kroz krvno-moždanu barijeru. Time se spriječava stimulacija mozga, a time i osjećaj koji donosi konzumacija kokaina.
Sprečava reakciju mozga koja izaziva želju da ponovo uzme lek. „Zbog toga, pacijent doživljava lijek drugačije“, rekao je za DV Frederiko Garsija sa brazilskog univerziteta UFMG . Njegov istraživački tim je sproveo eksperimente na pacovima.
Garsija smatra da bi se rezultati postignuti na životinjama mogli postići i na ljudima. To bi bila prva vakcina protiv kokaina koja bi se koristila u terapiji.
Na takvim serumima rade i istraživački timovi u SAD. Trenutno nema kliničkih studija na ljudima, tako da je neizvesno kada će se, ako uopšte, pojaviti vakcina.
Može li vakcina spriječiti zavisnost?
Terapeut Eckert pozdravlja ideju. Ako nema ekstatičnog stanja, glava se smiruje. Tijelo se može odvojiti od trajne iritacije. Pacijent može imati pozitivno iskustvo i zaključiti: dobar osećaj dolazi od mene, a ne od lijeka.
Ekart je takođe skeptičan, jer je terapija težak poduhvat. Za terapiju mu je potrebno najmanje godinu dana. Zavisnici uče kako da razumiju svoje tijelo i psihu. Govore o svojim osjećanjima i problemima – i moraju da donose teške odluke. Koje prijatelje je bolje izbegavati? Kako ću podnijeti bol? U ovim procesima postepeno stiču više kontrole nad svojim životima.
Vakcina nije namijenjena za prevenciju niti za one koji samo povremeno konzumiraju kokain. Eckert upozorava da kod vakcinisanih postoji rizik od predoziranja, jer serum ne djeluje, pa automatski posežu za većim količinama.
Marica Ferri iz Evropske kancelarije za droge i narkomanije ima druge sumnje: „Sami opijati nisu izolovani problem. Prestanak kokaina ne znači da se svi problemi automatski rješavaju. Telo mora da se izliječi, baš kao i psiha. Terapija brine o psihi i socijalnom okruženju. “Potrebno je vrijeme”, kaže Feri.
Ona preferira sveobuhvatnija rešenja, ona koja bi mogla da pomognu što većem broju ljudi. Kao stručnjak za javno zdravlje, Feri želi da ljudima olakša pristup terapiji. Ona kaže da je vakcina rješenje samo za mali dio onih koji su već na terapiji.
