Stotine žena prijavilo nasilje nakon femicida u Gradačcu. Javljaju se i u Sigurnu kuću u Sarajevu
Sigurna kuća predstavlja jednu mogućnost zbrinjavanja žrtava nasilja u momentu kad se nasilje prijavi, kada je ženi potrebna fizička zaštita, sigurnost, ali i kompletan specijalizirani set usluga koje pomažu žrtvama nasilja za izlazak iz nasilničkog odnosa.
To je jedan psiho-socijalni terapijski tretman, besplatna pravna pomoć, ekonomsko osnaživanje. Znači rad na jačanju kapicetata ličnosti i pomaganje da žena preuzme kontrolu nad svojim životom, priča za Faktor Mubera Hodžić-Lemeš, menadžerica Sigurne kuće u Sarajevu.
Kako kaže, tokom godine otprilike zbrinu stotinu korisnica/ka.
“Žene dolaze sa svojom djecom. Mi imamo sklonište za žene i djecu-žrtve porodičnog nasilja, također imamo i sklonište za mlade djevojke, djevojčice od 12 do 18 godina koje su žrtve porodičnog nasilja, incesta, silovanja, seksualnog i drugih oblika nasilja. Kapacitet Sigurne kuće je za 35 osoba”, navodi ona te dodaje:
“U okviru sigurne kuće vodimo i SOS telefon za prijavu nasilja. To je jedan izuzetno značajan servis koji je dostupan 24 sata i omogućava besplatnu prijavu nasilja, ali i informacije o zaštiti u lokalnoj zajednici koje su dostupne svima kojima je potrebno.
Od femicida koji se desio u Gradačcu do danas prate, kako kaže, povećanje poziva jer SOS telefon neprestano zvoni.
“Javljaju nam se građanke i građani, traže informacije, prijavljuju nasilje kod poznanika, prijatelja, ali i lične prijave žena koje su uznemirene ovim događajem i jako uplašene”, rekla Hodžić-Lemeš.
Sigurna kuća u Sarajevu ima potpisan protokol o saradnji sa Ministarstvom za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice KS i imaju, pojašnjava ona, osigurano stopostotno finansiranje smještaja korisnika u sigurnoj kući.
“Generalno finansiranje sigurnih kuća na nivou FBiH nije regulisano i sve sigurne kuće se na različite načine nose sa ovim problemom. Svakako da postoje poteškoće u finansiranju, mi imamo za smještaj korisnica, ali potrebno je još sredstava za održivost kuće. U svakom slučaju, mi smo u dosta povoljnijem položaju od drugih sigurnih kuća i to je pitanje koje bi se trebalo riješiti novim zakonom o zaštiti od nasilja u porodici kada bude usvojen”, istakla je Hodžić-Lemeš.
Kako dodaje, već duže vrijeme predat je zahtjev za novi zakon, ali vlast nije našla za shodno da ga još uvijek usvoji.
“Novi zakon je sačinila Sigurna mreža koju čine nevladine organizacije koje se bave žrtvama nasilja i zaštitom. One su zajedno sa institucijama sistema napravile nacrt novog zakona. Taj novi zakon će omogućiti bolju zaštitu, usluge i prevenciju za žrtve nasilja, ali imati i efikasniji odgovor za počinitelje nasilja, a svakako i regulisati pitanje funkcionisanja sigurnih kuća”, kazala je i zaključila:
“Konkretno, mogu reći da Sigurna kuća u Sarajevu trenutno nema ispunjene kapacitete. Ne radi se o tome da je potrebna još jedna Sigurna kuća, da kažemo nema kapaciteta koliki imamo broj prijava. Mjesta ima i prijave nasilja nisu u toj mjeri da se ne bi moglo odgovoriti. Nema nikog ko je tražio smještaj, a da nije mogao biti primljen.
