Surogat majčinstvo u BiH zabranjeno, kazna zatvora i do 10 godina

Surogat majčinstvo je aranžman baziran na sporazumu gdje surogat majka pristaje da iznese trudnoću i rodi dijete osobi ili osobama, koje nakon rođenja preuzimaju roditeljsko pravo nad djetetom.

Motivi mogu biti i razlozi medicinske prirode, nemogućnost žene da rodi dijete, ali, kao i u slučajevima doniranja organa, abortusa i drugim, na opredjeljenje jedne države prema surogat majčinstvu utječu percepcija društva, moralne, tradicionalne i kulturološke prilike u svakoj zemlji pojedinačno.

“Surogat majčinstvo u BiH je izričito zabranjeno. Postoji krivična odgovornost osoba involviranih u ovaj proces, pa su ovakvi aranžmani kažnjivi kaznom zatvora od tri do deset godina. Imajući u vidu prilike u BiH, bilo je i očekivano i opravdano da surogat majčinstvo bude zabranjeno. Iz niza razloga. To mogu biti razlozi krivičnopravne prirode, u smislu trgovine ljudima, djecom, ali i moralni, šta ako se surogat majka predomisli, da li je to opravdano iz medicinskih i nekih drugih razloga”, kaže za Avaz profesorica Pravnog fakulteta u Tuzli Jasmina Alihodžić.

Iako se priprema već oko dvije decenije, međunarodni dokument koji bi regulirao ova pitanja još nije izrađen zbog razlika u shvatanjima određenog društva i različitim nacionalnim propisima. Alihodžić naglašava da postoje zemlje koje dozvoljavaju surogat majčinstvo.

“Takvi sistemi predviđaju mogućnost da namjeravana majka automatski bude upisana u izvod iz matične evidencije rođenih. Prva varijanta je da se dobije predsudska naredba, gdje se u postupku prije nego što dijete bude rođeno uređuju sva pitanja pravnog roditeljstva. Onda se namjeravani roditelji upisuju u rodni list djeteta, pa roditelji nemaju pravnu prepreku da dijete donesu i u BiH, gdje će na osnovu tog rodnog lista moći evidentirati rođenje djeteta i u našim knjigama”, pojašnjava Alihodžić.

Bez obzira na sve administrativne probleme koji se javljaju u ovakvom procesu, Alihodžić upozorava da se radi o djeci, da moramo voditi računa o njihovom najboljem interesu i međunarodnim pravnim instrumentima, posebno UN Konvenciji o pravima djeteta i Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i slobodama.

“U skladu s tim, Evropski sud za ljudska prava zauzeo je stav da se interes djeteta mora postaviti na prvo mjesto, da se svaki slučaj mora posmatrati zasebno, nema univerzalno prihvaćenih stavova. Ako postoji genetska veza između djeteta i namjeravanih roditelja, praksa i nacionalnih i Evropskog suda za ljudska prava je da se takvo roditeljstvo prizna”, ističe prof. dr. Jasmina Alihodžić.

Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79