Svaka kuća u Srbiji mora imati oružje. Stručnjak objasnio šta se krije u pozadini

Foto: Milorad Milojević (RFE/RL)

Srbija je treća najnaoružanija država u svijetu, pokazuje jedno istraživanje. Srpski zvaničnici tvrde da su procjene proizvoljne, a predsjednik najavljuje veliko razoružavanje, piše Deutsche Welle.

Dva masovna ubistva u dva dana. Mrtvih – 17. Ranjena 21 osoba. Dok se građani Srbije još uvijek bude iz stanja šoka, predsjednik najavljuje veliko razoružavanje Srbije. Naime, prema procjenama švicarskog istraživačkog projekta „Small Arms Survey“ iz 2018. godine, Srbija je treća u svijetu po naoružanosti civila – odmah iza Jemena i SAD-a. Oni procjenjuju da na svakih stotinu stanovnika dolazi po 39,1 komad lakog naoružanja, piše DW.

Zvaničnici takve podatke negiraju i nazivaju proizvoljnima, a stručnjaci napominju da različite procjene cirkuliraju već 15 godina, a da je precizne podatke teško utvrditi.

„Neke procjene idu od toga da ima 900.000 komada oružja u posjedu građana i barem isto toliko u nelegalnom posjedu, dok druge čak pokazuju da je tri puta više nelegalnog oružja“, kaže za DW direktor istraživanja u Beogradskom centru za sigurnosnu politiku (BCBP) Predrag Petrović.

„Prema službenim podacima MUP-a od pre dvije godine, u Srbiji je bilo 920.000 komada oružja, a u međuvremenu je vraćeno 50.000-60.000 komada“, dodaje Petrović.
‘Svaka kuća mora imati oružje’

Koje god od postojećih procjena bile tačne, sve ukazuju na isto: u Srbiji i dalje u velikoj mjeri živi tradicija da svaka kuća mora imati oružje. Razlog za postojanje takozvane „kulture oružja“ Petrović vidi prije svega u velikom broju oružanih sukoba koji su se događali na tim prostorima.

„Dio tog oružja je ostao, zato što su se građani osjećali nesigurnima. Osim toga, na ovim prostorima je oružje i simbol moći i statusni simbol, i znači da ste vi sposobni za život i da ste sposobni da zaštite sebe i svoju porodicu”, objašnjava on.

Višegodišnja kontinuirana istraživanja o osjećaju lične sigurnosti koje provodi njegova organizacija ukazuje i na to da se građani najsigurnije osjećaju u svom domu, a najmanje u državi u kojoj žive.

„Ali, taj osjećaj sigurnosti ne pripisuju tome što državne institucije, na primjer policija, rade dobro svoj posao, već zato što sebe smatraju dobrim građanima, imaju dobre komšije i zato što su sposobni sami sebe zaštititi“, dodaje Petrović.
Sistemske zabrane nemaju smisla

Država sada najavljuje da će količina oružja biti drastično smanjena. „Svi ljudi koji imaju oružje, ne pričam o lovačkom, to je oko 400.000 osoba – proći će reviziju, neće ostati više 30-40.000 komada. Izvršit ćemo gotovo potpuno razoružanje Srbije“, rekao je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Osim toga, Vlada Srbije već je donijela odluku da se u idućih šest mjeseci provede kontrola svih vlasnika oružja tokom koje će se provjeravati čuvaju li oni oružje na siguran način i je li na adekvatan način spriječen pristup oružju i streljivu maloljetnicima i drugim neovlaštenim osobama. Procedure za izdavanje novih dozvola bit će dodatno pooštrene, a MUP će izdati i moratorij na izdavanje bilo kakvog oružja u iduće dvije godine.

„Za sve ovo znamo da će biti velikih problema, ali što je manje cijevi, to će biti i manje opasnosti za našu djecu i građane“, rekao je Vučić.

Kontrola je normalna stvar u ovakvim situacijama, ali sustavne zabrane nemaju smisla, smatra Dejan Milutinović iz Strukovnog udruženja sektora sigurnosti (SUSB).

„Mi već imamo previše stroga pravila. Na najmanju svađu u komšiluku, naoružanje se trajno oduzima. Ne dozvoljava se prilika da se vidi bi li taj možda bio sposoban upotrijebiti to naoružanje“, kaže Milutinović za DW.
Neujednačena praksa

Petrović podsjeća da su pravila pooštrena izmjenama zakona 2015. godine kada je uvedena obveza preregistracije postojećeg oružja, pri čemu je svaki građanin morao proći provjere i da navede razlog zbog kojeg se osjeća nesigurnim i ima potrebu držati oružje.

Ali, strogoća na papiru nije se reflektirala i u praksi. Rok za preregistraciju je nekoliko puta pomjeran, posljednji put prošle godine na još dvije godine.

„Dakle, nije to samo do građana, nego do samih institucija. I ta praksa je poprilično neujednačena, jer nekima oružje je bilo oduzimano, jer je policija smatrala da nema razloga za držanje, dok su drugi dobivali nove dozvole iako nikakve posebne razloge nisu navodili“, objašnjava Predrag Petrović.
Ilegalno oružje i dalje izvan dometa

Registrirano oružje tek je dio problema – i to onaj jednostavniji, podsjećaju sagovornici DW. Među građanima još postoji velika količina ilegalnog oružja koje je zaostalo iz ratova devedesetih. „To se dijelilo stanovništvu bez bilo kakvih evidencija i niko ne može ući u trag tom oružju“, podsjeća Petrović za DW.

On dodaje da je najveće razoružavanje Srbije bilo tokom akcije „Sablja“ nakon ubistva premijera Zorana Đinđića, kad je oko 50.000 komada naoružanja vraćeno.

„Sada bi zaista trebala postojati ozbiljna kampanja kako bi se građani uvjerili da mogu vjerovati državnim institucijama da se nalaze u sigurnom okruženju i da im to oružje nikad neće biti potrebno.“

Milutinović, pak, smatra da se najveći dio ilegalnog oružja nalazi među kriminalnim krugovima. Govoreći o automatskoj pušci kojom je izvršen zločin u okolini Mladenovca, on napominje da se do takvog oružja nije moglo doći legalnim putem.

„Automatsko naoružanje stoji u kasarni, dakle to može biti samo nesavjesno postupanje nekog profesionalca koji je donio iz vojarne ili baze ili je rezultat nelegalne trgovine naoružanjem”, objašnjava Milutinović.

Oni koji nelegalno oružje posjeduju, dobit će još jednu šansu da ga u roku od mjesec dana predaju bez ikakvih posljedica. Onima koji to ne učine, predsjednik Srbije poručuje: „Naći ćemo ga, a posljedice će biti strašne.“

Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79