Velić: Ko god je udario na temelje Bosne, nije se dobro proveo

U emisiji ”Stil života u islamu” ove 18. mubarek noći mjeseca ramazana na Hayatu je gostovao Muhamed ef. Velić i govorio o Bošnjacima i njihovom bremenu koji su nosili na svojim plećima i kojima danas dugujemo zahvalnost jer uživamo u slobodi za koju su se oni borili.

Mi znamo da je ova naša zemlja natopljena šehidskom krvlju. Zarad onih koji su ubijeni na ovim prostorima, mi smo dužni da danas govorimo istinu, ali vođeni osnovnim uputama i smjernicama iz časne knjige Kur’ana i sunnetom Božijeg poslanika Muhameda, a. s.

Bog traži od nas da govorimo istinu, bezuvjetnu, neumoljivu. Istina je prvi poziv naše vjere, i u našim životima na ovom svijetu. Mi moramo govoriti istinu o našem Gospodaru i o našem životu. Trebamo govoriti o svemu onome što nam se događa u životu.

Trebamo govoriti o povijesti koja je bila, moramo istinito govoriti i od nje učiti. Kako ste kazali o šehidima koji su ubijeni na Allahovom putu, to je prva kategorija šehida, to je prva kategorija, oni ljudi koji su bili u borbi ili su nedužno ubijeni na Božijem putu zbog istine koju su nosili i čuvali, a kojima takva drugima nije odgovarala – šehidi su krunska istina o kojoj moramo stalno govoriti.

Allah, dž. š., o šehidima dosta u Kur’anu govori. U suri Bekare u prvom ajetu se kaže: ‘Ne recite o onima koji su ubijeni na Allahovom putu da su mrtvi, oni su živi, samo ih vi ne vidite.’ Često vidimo i kada se radi ekshumacija da su neka tijela netaknuta. Allah, dž. š., je zabranio zemlji da dira tijela Božijih poslanika.

Tako je i sa šehidima. Mnogo smo u ratu svjedočili o šehidima, i kad oni presele, osjeća se poseban hal, miris koji dolazi s različitih strana, ne možete ga opisati. Naravno, možemo govoriti zadugo, ali želim da kažem da su dvije svetinje Bosne kao dva sjemena Bosne iz kojih Bosna raste i klija. Ovi što mrze Bosnu, što žele da joj naude, ko god je na to udario na ta dva temelja, na te dvije svetinje i ta dva sjemena koje je Bog tako dao da iz njih klija i raste naša zemlja, domovina Bosna i država, nisu se dobro proveli, dugoročno gledano, ili da kažemo zube su polomili, a te dvije svetinje su šehidi i vakufi.

Ko god je udario na šehide i vakufe, nije dobro prošao. S druge strane kad gledamo, Bog je dao, u ta dva sjemena su sačuvane velike ideje, jedna od njih je ideja naše domovine.

Naša šansa, dugoročno gledano, jeste u tome da mi budemo i ostanemo dobri kao što su naši preci bili. Mi smo, naravno, Bošnjaci, ali naše staro ime je ‘dobri Bošnjani’. Volio bih da ne ispuštamo ovaj atribut ‘dobri Bošnjani’. Nismo  bili naivno dobri ljudi. Onaj ko je bio naivno dobar, on je ugrozio svoju egzistenciju, to su bili pametni, dobri ljudi. Naša šansa je u dobroti. Ako bismo se takmičili s našim komšijama koje su počinile zlo… Nažalost, oni nisu još kolektivno sa svojim institucijama ili vodstvom osudili to zlo koje je počinjeno, neki jesu, ima časnih pojedinaca, ali ima i pojedinaca koji podgrijavaju tu priču i tu politiku.

Postoje ta dobra sjemena, ali postoje i ta loša sjemena koju šejtan daje i u njih ubacuje svoje ideje. Ako bismo se takmičili s tim zlom koje je nama učinjeno u agresiji, ali i ranije, svega što nam je učinjeno, i velikih genocida i zločina, ovo je jedanaesta agresija koja se vodi protiv bošnjačkog bića od naših komšija…

Ako bismo se mi takmičili s njima u zlu, mi nemamo šanse sigurno, jer ćemo tada izgubiti Boga kao saveznika. Bog je saveznik dobrih. Allah je na strani dobrih. Zato je važno imati Boga na svojoj strani dugoročno. Mi možemo biti stavljeni na veliko iskušenje, ne trebamo govoriti o kazni, jer oni koji vjeruju i čine istigfar, njima nema kazne, ali mogu proći strašno velika iskušenja kao što smo prošli mi, naš narod i dobri ljudi ove zemlje. Da smo bili zli u prethodnim vremena i loši, da smo se počeli svetiti, iako smo imali pravo na osvetu, to je zapravo kur’ansko-tevratsko pravilo.

Da oni kojima je učinjeno neko zlo i nepravda imaju pravo uzvratiti istom mjerom, oko za oko, zub za zub, uho za uho. Mi ćemo se boriti da svi zločinci dobiju kazne, neki jesu, neki nisu. To mi moramo tražiti, mi moramo tražiti i odštetu za učinjeno razaranje i krađu naše države.

Mora se tražiti pravda, ko je počinio zločine, mora odgovarati. Naravno, tu nije kraj ajeta, u nastavku se govori: ko oprosti i izmiri se, imat će nagrade kod dragog Allaha, dž. š. Bog ne voli zulumčare. Mi ćemo oprostiti i izmiriti se samo ako se prije toga uspostave neki uvjeti, kada se zločinci pohapse, kad dobiju neke kazne, kad se prestane s politikom genocida, politikom negiranja, anuliranja drugog, drugačijeg, ali bojim se da je dugo do te neke kolektivne dobrote naših komšija.

Naša je šansa u dobroti. Ako budemo loši i zli, izgubit ćemo Boga kao saveznika i tada definitivno nemamo šansi i ostajemo sami, kazuje ef. Velić.

Duhovna ličnost ljudi koji su prolazili kroz sva najteža dunjalučka iskušenja su neopisiva.