(VIDEO) Amir Agić za CH: On njih nije ubio, on je njih masakrirao! Svaka kost na tijelu bila im je slomljena

Amir Agić: Zbog tužiteljice sam “fasov'o” šećer

Amir Agić iz Bugojna, otac je nastradale studentice Selme (21), koju je, zajedno sa Editom Malkoč (20),10. oktobra 2016. u sarajevskoj ulici Zmaja od Bosne, vozeći velikom brzinom, automobilom usmrtio Sanjin Sefić. Agić na prvi pogled izgleda smireno, no, prerana smrt njegove kćerke i maratonski sudski proces koji je trajao 50 mjeseci, na njega su ostavili tragove u vidu povišenog šećera i krvnog pritiska.

Piše: Dragi Pavlović

Agić je na snimanje došao u pratnji Muriza Memića, oca ubijenog Dženana koji također nakon dugogodišnjeg sudskog postupka još pokušava da dokaže da je njegov sin ubijen, a ne poginuo u udesu. Zbližila ih je, kako Agić veli, zajednička nesreća i borba za istinu i pravdu. Dok Memić iz posebnih razloga ne spominje ime ubice svog sina, Agić tokom razgovora rijetko je spominjao ime Sanjina Sefića, a umjesto toga oslovljavao ga je kao: “on” ili “njega”…

Nastradala Selma Agić stalno je u mislima Amiru Agiću, a ponekad mu, kako veli, dođe i u san.

– Zadnji put sam je vidio u nedjelju, mi smo je dovezli u Sarajevo 09. oktobra 2016. Selma i Edita su se upoznale i sprijateljile na fakultetu, te iznajmile stan. Očistile su ga i trebale su 11. oktobra da postave zavjese na prozore. Ali, nikad ih nisu stigle postaviti… – priča Agić i nastavlja: – Ostalo mi je u sjećanju da je Selma prije toga 10 dana bila na odmoru kod svoje sestre u Beču. Ja i supruga smo je poslali smišljeno da vidi kako je tamo, pa da je pošaljemo na master studije u Beč. Kad se vratila, to je bio petak ujutro, čim je izašla iz autobusa rekla je: “Babo što sam te poželjela. Ja neću da idem u Beč. Oni se tamo pate, Hoću da idem u Sarajevo – sjeća se Agić.

Na upit da li se ikada pokajao što ju je poslao u Sarajevo, Agić drhtavim glasom kaže da nije.

“To je Allah dragi odredio da bude tako…”, kaže on.

Za nesreću u kojoj su skupa poginule njegova Selma i Edita Malkoč, obje studentice psihologije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Agić je saznao od sina.

“Vjerujte da me pored svega toga boli i način kako sam za to saznao. Moja supruga se te večeri čula sa Selmom. Ona i rahmetli Edita su bile u kafiću Tito, gledale su utakmicu BiH Grčka. Selma je rekla mojoj ženi da završavaju kafu i da će ići prema stanu da tamo odgledaju drugo poluvrijeme utakmice. Mi smo otišli oko pola dvanaest na spavanje, da bi u pola četiri ujutro ušao moj sin u sobu i rekao da mi ima nešto da kaže. Pozvao me u dnevni boravak, dok je supruga ostala na spratu. Rekao je: ‘Nešto se desilo u Sarajevu, mislim da su Selma i Edita nastradale’. Supruzi sam rekao da nešto nije u redu sa Selmom i Editom i pozvao policiju”, sjeća se Agić.

Policija iz Bugojna ga je uputila na kolege u Sarajevu, a u Sarajevu mu se javio dežurni operativni policajac i potvrdio da se desila saobraćajna nesreća.

– Iste sekunde ga pitam jesu li žive? On šuti. Kažem reci mi jesu li žive. On kaže: “Nisu”… I ja prekinem vezu. Sin mi veli da je to slučajno saznao jer je bio na internetu. Njemu je iz Amerike javila Selmina najbolja prijateljica. A policija je iste sekunde znala identitet djevojaka, jer su pronašli novčanike Selme i Edite. Mogli su javiti policijskoj stanici Bugojno i Bosanska Krupa, ali nisu… Editina sestra Enesa Malkoč, je vidjela da se nešto dešava u Sarajevu, pa je poslala kolegu da vidi šta se dešava i ima li ikog u stanu. On je dolazio, zvonio lupao na njihova vrata ali nikog nije bilo.

(FOTO) Pogledajte EKSKLUZIVNO fotografije automobila s kojim je Sanjin Sefić usmrtio djevojke

Amir Agić je već sutradan u 06 časova bio u Sarajevu, a u policijskoj stanici su ga dočekali s dugim cijevima.

“Sa mnom je došao prijatelj Kemo Sejfić. Jesu li policajci trebali ili ne da budu tako naoružani, ne znam. Krenuo sam unutra, nije mi onaj dao da uđemo. Nego je otišao sam, a kasnje se vratio i uveo nas u kancelariju Hasana Dupovca. Ja sam odmah rekao ko sam, što dolazim. Kakav sam sad, takav sam i onda bio smiren. Nisam budala. On mi je objasnio šta se desilo. Pitao sam što nas niko nije obavijestio, no on nije imao odgovor na to pitanje. Kaže mi da nikad nije vidio tako smirenog čovjeka. Odgovorio sam da ništa ne bih postigao da sad ovdje galamim, bacam. Pitao sam ga ko je taj, a on je rekao da je pobjegao, ali da je iz fine porodice. Da on studira ekonomiju i da su svi fini… Onda mi je dao Selmin novčanik i broj telefona tužiteljice”,sjeća se Agić.

Prisjeća se da ga je Dupovac tom prilikom zagrlio, a da mu je kasnije prijatelj rekao da ga je tako policajac prepipavao, da vidi da li kod sebe ima oružje… Agić dodaje da je potom zvao ministra u Vladi SBK čiji je vozač, koji mu je odmah rekao da će doći u Sarajevo.

– U međuvremenu su zet od mog šure i njegova supruga pregledali portale i vidjeli da je on trkač. Stigao je ministar i kad smo sve završili svratili smo ponovo do Hasana Dupovca. Kad sam ušao unutra, bilo ih je petorica, a sad znam da je bio i komesar MUP-a Vahid Ćosić. Tad ga nisam poznavao. Mislili su da sam došao da pravimo probleme. Kažem Dupovcu zašto mi ne reče da je Sefić trkač. Kažem: “Hasane, jesam li odmah čim sam ušao rekao ko sam i šta sam, odakle sam. Ja te ne pitam da ga ganjam, nego da li je trkač”. On je rekao da nije, nego da ima nešto malo prekršaja. Dobro rekao sam, hvala lijepo i doviđenja”, rekao je Agić i izašao iz kancelarije.

U Sarajevu se i prije dešavalo mnogo saobraćajki u kojima su ginuli pješaci i vozači. No, sama činjenica da su počiniocu ovog udesa, porodica i pomagači iste večeri organizovali bijeg iz BiH, daje ovom događaju posebnu dimenziju. Agić ističe da je 25 godina profesionalni vozač i pojašnjava da se nesreće mogu desiti.

– Moj sin je poginuo 1994. u Zenici. Udarilo ga auto. Imao je šest godina. Ali taj vozač nije pobjegao. Ja ga nisam teretio. Šta ću. Otrgao se majci iz ruke i da pretrči ulicu, ali ga udari auto. Sanjin Sefić, da je ostao na licu mjesta i pokušao pomoći našim djevojkama situacija bi bila skroz drugačija. Ljudski je bilo stati. No, pokazali su tokom suđenja kakvi su ljudi… Nije on njih zgazio, on ih je ubio. Masakrirao. Vidjeli ste na suđenju, sve i jedna koščica kod Selme je bila slomljena. Tužilac je 15 minuta čitao povrede… To je tužno slušati, a mi smo to slušali četiri puta.

Govoreći o tome kako on i njegova porodica reaguju na suđenje i kobni događaj, Agić ističe da mu je Bog dao snagu da sve ovo izdrži i dodaje:

“Mi smo ljudi oštećeni. mi, Malkoči, Memići, Dragičevići… Mi smo oštećena roba. Ja visok pritisak i šećer, supruga problemi sa srcem. Žao mi je Murizove Arijane, Enese, moje djece mi je žao…

Na pitanje da li je ikada tokom suđenja dobio izvinjenje od porodice Sefić, Amir Agić se tužno nasmijao.

“Ne da nisu pokušali da nam olakšaju, nego su pokušali da nam otežaju. Na početku suđenja dok je u sudnici bila njegova sestra Sara, tada također optužena, oni su se smijali nama. Njegov otac je pravio probleme u sudnici. Kao da su nastojali da napravimo problem u sudnici da bi nas poistovjetili s njima. Mi nikad nismo bili isti niti ćemo da budemo. Drugačije smo odgajani, drugačije smo porodice. Nama je ispod časti da nešto uradimo, ali bilo mi je došlo koliko hoćete puta da napravim neki problem.

Naš sagovornik misli da je Sud možda mogao malo više da uradi kako bi se sam predmet ubrzao.

– Imam informaciju da je njegov otac imao štelu u sudu, na visokom nivou, gdje je on to potpirivao. Sve su naštimali i da se mi nismo uključili u proteste kod Muriza Memića… Muriz je došao kod nas i zato mu hvala, što nam je dao podršku. Mom prijatelju Enesu Malkoču je daleko da dođe na proteste iz Bosanske Krupe. Ja sam nekoliko puta dolazio. Nismo mogli stalno da dolazimo na proteste pošto nismo imali novaca, a nismo ni iz Sarajeva. Protesti su ipak pomogli da se suđenje odvija kako treba. Nas je na samom početku ukopala tužiteljica Advija Balta. Ona to nije vodila kako treba. Možda je napravila dobru optužnicu. Nisam ja stručan da to komentarišem. No, nije znala da je odbrani. Imam utisak da se bojala advokata Kerima Čelika. Jesu li je prepali nečim ne znam, no na svaki njegov potez se izvinjavala. Imali smo sreću da se na suđenju pojavila tužiteljka Jasminka Knežević. Njoj se posebno zahvaljujem. Da ona nije preuzela slučaj, sad bi Sefić bio slobodan čovjek. Dobio bi maksimalno 4-5 godina. No, ona se potrudila – priča Agić za portal Crna-Hronika.

Sjeća se da je na prvom suđenju, tužiteljica Advija Balta odustala i nije iznijela završne riječi.

“To nas je pokosilo. Kad je ona otkazala završne riječi, ja sam tad fasov'o šećer. Tačno znam sekundu kad sam ga fasov'o. Tad je skočio na 19. Koliko god su imali problema, Sudsko vijeće je iznijelo ovaj slučaj do kraja. Zahvaljujem im se što su imali snage da se donese tolika presuda. Jer, to je najveća presuda u državi. To je sve zahvaljujući vama novinarima, tužiteljici i našoj advokatici Adeli Duraković. Sve što je za nas radila, radila je gratis, a i dan danas je tu s nama. Da je Muriz Memić imao tužiteljicu Jasminku Knežević u svom slučaju, sve bi drugačije ispalo. A njegov slučaj je komplikovaniji jedno 100 puta nego naš. Kad završi ovaj proces on je tek tad na nuli. Kod nas je sve čisto, a ganjali smo ovo 50 mjeseci…”, veli Agić.

On ističe da je kao mlađi vozač ponekad brzo vozio, ali sigurno.

“Ovdje je sad problem alkohol i droga. U našem društvu su problem roditelji koji ne paze djecu. Imam ja još dvoje djece, koji su solidni. Nisam imao problema ni sa Selmom. Ne možeš ti pustiti dijete da ne znaš šta radi. Bili ste prisutni u sudnici kad jedan od Sefićevih pomagača rekao da od njih kupuje drogu. Niko ni do danas nije reagovao”, naglašava naš sagovornik.

U ovom slučaju interesantno je bilo što su pomagači Sanjina Sefića a to su Saud Nišić, Amar Salihović i Dino Alić potpisali sporazum o priznanju krivice za pomoć izvršiocu nakon učinjenog krivičnog djela, dok je Sefić do samog kraja suđenja negirao krivnju. Na kraju, Sud je pomagačima izrekao uslovne kazne.

– Ispalo je da je samo on kriv, ali ne bi ispalo ni tako da nije bilo tužiteljice Jasminke Knežević. Ona je pomagače natjerala da priznaju krivicu. Bolje je što su im dali 36 mjeseci uslovne kazne, nego godinu zatvora. Oni će za tih 36 mjeseci napraviti nešto. Ne mogu oni biti mirni. Hoće li ih naći država to je njima na sramotu, nije nama – kaže naš sagovornik.

Svaki praznik, pa tako i Nova Godina Agićima teško pada jer je dočekuju bez Selme.

“Svi dolaze za praznike, a naših djevojaka nema. To nam je uvijek rana otvorena. Da je živa, Selma bi sad završila fakultet i vjerovatno bi ovdje negdje posao našla. Nije htjela otići vani, ostaviti mene i majku”, priča Amir Agić.

Dok se sjeća nastradale kćerke, naš sagovornik priznaje da mu često u sjećanje dolazi kako mu se kao djevojčica često obraćala za pomoć nakon što bi se pokoškala s bratom:

– Došla bi u našu sobu i rekla: “Babuka, babuka, reci mu da me ne dira”. To mi je često u mislima… – priča se naš sagovornik.

I nakon drugostepene sudske presude porodica Agić nije spavala mirno, veli Agić i dodaje da ga je dotuklo to što je nedavno umalo izbjegnuto da Sefić bude pušten iz zatvora zbog nemara Suda. Naime, prije dva mjeseca bilo je ročište na Vrhovnom sudu FBiH po žalbama tužilaštva i odbrane.

– Ni ja ni Enes Malkoč nismo došli na to ročište jer nismo mogli. Na tom ročištu njemu je produžen pritvor na još dva mjeseca. To smo saznali od Adele Duraković i tužiteljice. Međutim, dobili smo koronu i bili u izolaciji. Nismo razmišljali o situaciji šta se dešava. Nazvao me je 15. decembra prijatelj Muriz Memić i rekao da je saznao da će Sanjin Sefić 19. decembra izaći napolje ako ne bude donesena presuda ili ako se ne donese odluka o produženju pritvora, a 19. dođe subota. Znači da bi mogao izaći već u petak 18. decembra. Bilo je naštimano sve da Sefić izađe iz zatvora – priča Agić.

Nazvao je oko 12 časova advokaticu, te stupio u kontakt s novinarima kako bi se o tome obavijestila javnost.

“Za to vrijeme Adela Duraković je nazvala predsjednika Vrhovnog suda FBIH koji joj je rekao da će sve biti u redu. Nazvala je i tužiteljicu Tužilaštva FBiH koja se iznenadila šta se dešava. Dodala je da će, ako ništa, dobiti papir da mu se produžava pritvor. Potom me je u 14.30 zvala Adela i rekla da je presuda donesena. Moje je razmišljanje da su oni bili pripremili spremnu presudu za Kantonalni sud. Da smo se mi ušutili, on bi izašao 18. decembra, u petak popodne, preko vikenda bi se ušutili. Neko bi to vjerovatno pronašao i oni bi rekli da su se papiri zaturili. On bi pobjegao do Kosova koje ne izručuje bjegunce BiH. Poslije sam dobio informaciju da se njegov advokat hvalio kako su oni sve bili završili da on izađe… I sad se zahvaljujem Kerimu Čeliku što nam je pomogao da Sanjin Sefić dobije šesnaest i po godina. Ono jest, kad pogleda čovjek to je malo, ali i nije. Treba toliko biti iza rešetaka”, kaže Agić.

 

Dodaje da je Bog volio Selmu i Editu te ih uzeo k sebi.

“Mi nismo došli na prvo suđenje jer smo mislili da će to sve biti OK. Međutim, dobio sam informaciju da su se optuženi smijali. Oni su vjerovatno razmišljali ovako, mi smo vjernici i razmišljamo: Bog dao, Bog uzeo. Ali mi smo ljudi od krvi i mesa. One su naša djeca. Sad bih poginuo za njih. Dao bih sad život i da se Murizov Dženan može vratiti. Međutim ne možemo iz ove kože. Moramo živjeti. Naša djeca su bila ista. Isto ponašanje, isto godište. Sve tri porodice su iste, radne, solidne, ne pravimo probleme. Mi se družimo, jer nam je najlakše međusobno pričati Memići, Malkoči i Agići. Jedni druge razumijemo. Nas je povezala nesreća”, zaključuje Amir Agić.

Na kraju podsjetimo i na to da je Sanjin Sefić je evidentiran u 47 slučajeva gdje mu je izrečena novčana kazna zbog saobraćajnih prekršaja (brza vožnja, alkohol, crveno svjetlo…).

Sefić je zbog tučnjava krivično kažnjen jednom, jednom je ometao i omalovažavao policajce. U operativnoj evidenciji koju vodi MUP KS on je teške tjelesne povrede drugim osobama nanosio tri puta, za razbojništvo i razbojništvo u pokušaju je evidentiran osam puta.

Kako mediji pišu, vlasnik Golfa 6 kojim je Sanjin usmrtio dvije studentkinje je njegov otac Jasmin Sefić, koji sarajevskoj policiji zbog saobraćajnih prekršaja duguje 3.855 maraka…


Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79