(VIDEO) Zašto mladi odlaze, vjeruju li da su promjene u BiH moguće?
Šta su druge države uradile u tim pronatalitetnim politikama koje su dale perspektivu mladim ljudima da oforme porodicu i ostanu u državi?
I pored mnogobrojnih problema koje naša država ima, kao jedan od najvećih ističe se sve masovniji odlazak mladih o kojem se sve više priča, a sve manje radi na njegovom rješavanju.
Posljednjih godina našu zemlju napustio je veliki broj građana, kako zbog političke situacije i korupcije u zemlji, tako i zbog visoke stope nezaposlenosti i lošeg ekonomskog stanja. Mladi ljudi u BiH više ne vide perspektivu, a ratnohuškačka retorika koja je sve prisutnija na političkoj sceni još više pojačava želju za odlaskom i pronalaskom mirnije i sigurnije luke u zemljama zapadne Evrope.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Izađi na izbore i glasaj
Europska Unija je u septembru pokrenula kampanju pod nazivom „Sve počinje izborom“ sa ciljem da ohrabri i motivira građane i građanke Bosne i Hercegovine da iskoriste svoja demokratska prava izlaskom na izbore i glasanjem.
Prema rezultatima ankete koju smo uradili sa mladima i studentima, ispostavilo se da oni ne vjeruju političarima kad kažu da će biti bolje jer ne vide konkretna rješenja već samo slušaju isprazne priče.
Dok s druge strane, komparirajući svoj život sa onima koji su već napustili BiH, vide da te osobe u zemljama zapadne Evrope nemaju tu vrstu problema koje oni imaju, a koja se tiče egzistencijalne i sigurnosne naravi, zdravstvenog sistema, opće sigurnosti… što naprosto jača njihovu želju za odlaskom.
Koliko mladih živi u BiH?
U Bosni i Hercegovini prema popisu stanovništva provedenom 2013. godine živi 773.850 mladih starosne dobi od 15 do 30 godina života, odnosno 21,91% populacije čine mladi ljudi. Prema informacijama iz Studije o mladima 2018/2019, u entitetu FBiH od ukupnog stanovništva 22,95% su mlade osobe dok je u entitetu RS taj procent nešto manji, odnosno 20,12% od ukupne populacije čine mladi ljudi.
Posljednjih dana problem odlaska mladih je posebno aktueliziran kroz predizborne kampanje političkih partija i njihovih predstavnika. Izjava koja je posebno skrenula pažnju bh. javnosti na ovaj problem i izazvala zgrožavanje jeste da će “mlade ljudi koji su napustili BiH uskoro zamijeniti roboti” što ukazuje da (pojedinim) političarima mladi ni ovih izbora nisu u polju interesovanja. Ponovo ne nude konkretna rješenja kako zaustaviti trend odlaska već se služe diplomatskim konstatacijama i ispraznim obećanjima za koje mladi, očito, više ne mare.
EU je posvećena BiH na njenom evropskom putu, ulažući u budućnost zemlje i podržavajući inicijative koje imaju za cilj preokrenuti neke od zabrinjavajućih trendova koji navode ljude, posebno mlade, da napuštaju zemlju.
Pitali smo mlade vide li svoju budućnost u ovoj zemlji ili planiraju odlazak.
Dosta njih smatra da su promjene moguće i da se moraju desiti, ali ne vjeruju da će to biti nakon predstojećih izbora.
“Ali građani BiH su ti koji imaju najvažniju ulogu u oblikovanju budućnosti ove zemlje. Jedan od glavnih načina na koji građani mogu uticati je izlaskom na biračka mjesta 2. oktobra i korištenjem minute svog života da popune glasački listić”, rekao je ambasador Johann Sattler, šef Delegacije EU u BiH i specijalni predstavnik EU u BiH, u okviru EU kampanje
Sara Tiro, studentica master studija na Ekonomskom fakultetu i aktivistica koja je već sedam godina aktivna u humanitarnim projektima i nevladinim organizacijama, kaže da je danas u društvu postalo normalno i da se “podrazumijeva” da, ako ste mladi i uspješni, idete vani jer će vas samo Zapad cijeniti.
– Mislim da upravo u tome leži problem. Normalizacija i prihvatanje odlaska mladih. Izgleda da smo u svakom smislu sve prepustili u ruke velikog Zapada – kaže ona.
Kao jedan od glavnih faktora zbog kojih mladi odlaze, Sara navodi politiku u BiH koja je, kaže, sastavljena od pohlepe i nepotizma.
– Mislim da i ljudi koji biraju iste političare ne mogu biti ništa bolji. Čvrsto stojim iza toga da takvo glasačko tijelo nije ništa bolje od političara. Redom ću nabrojati neke od razloga za odlazak koje svakodnevno čujem od mojih prijatelja: obrazovanje koje je i dalje iz socijalističkog sistema, isfrustrirani profesori na fakultetima koji ih namjerno obaraju, osnovni uslovi na fakultetima kao npr. bez sapuna u wc-u, prokišnjava amfiteatar, zimi nema grijanja…
Smatra da mladi ljudi koji ne vide trenutni problem u našoj državi žive u balonu, gdje je samo pitanje vremena kada će isti da pukne.
– Nažalost u razgovoru s mladima, mogu zaključiti da ih ima mnogo koji ne vide tužnu realnost i stanje države, vjerovatno jer ti isti imaju i benefite od ovog sistema – kaže Tiro.
Naglašava da je mladima potrebna reforma u obrazovanju te da se tek onda, s obrazovanim ljudima, mogu napraviti dugoročne promjene u sistemu.
Na pitanje nudi li BiH perspektivnu budućnost mladima i vidi li svoju budućnost u BiH, Sara kaže kako razmišlja o odlasku u inostranstvo na master studije kako bi se vratila u BiH sa još više znanja i ličnog unapređenja, ali je plaši mogućnost da ode i ne vrati se, ako stanje u državi nastavi da nazaduje…
– Također, često sam učestvovala na seminarima, ljetnim školama, kampovima i edukacijama van zemlje. Mislim da nam treba više takvih događaja u BiH, više partnerstava sa stranim obrazovnim institucijama, saradnje sa institutima, te organizacija takvih edukacija u saradnji sa stranim partnerima. Dakle, riječ je o kratkoročnim edukacijama, ljetnim školama, koje utiču i na ekonomiju, turizam i obrazovanje u BiH. Kao i u svemu i ovdje je potreban reciprocitet. Da bi BiH imala nešto ponuditi omladini i omladina mora nešto ponuditi BiH. Upravo zbog toga sam veliki pobornik i afirmišem ostanak u BiH, jer ko će, ako neće mladi? – zaključuje Tiro piše Oslobođenje
Amer Osmić, sociolog i profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, kaže da je glavni krivac za ovakvo stanje i masovni odlazak mladih – trom državni aparat, misleći na sve nivoe vlasti.
– Ideje postoje, mladi imaju rješenja, ali realizacija toga ide sporo, a život je prebrz. Mladi nemaju vremena niti žele da čekaju spori državni aparat da reagira – ističe Osmić.
Problem kod očekivanja i potreba mladih jeste, navodi Osmić, što smo mi postkonfliktno društvo, rat je ostavio posljedice na razvoj, a danas imamo generacije koje se tog perioda ne sjećaju – internet generaciju čiji tempo života koji oni žive ne odgovara aparatu koji je, nažalost, još uvijek prisutan u BiH.
Ističe da mladi samo žele društvo jednakih šansi i mogućnosti, kao što to imaju i njihovi vršnjaci u zemljama EU.
– BiH je emigraciona zemlja, iz nje se uvijek odlazilo ako analiziramo zadnjih 100 godina, dakle BiH ne može biti imigraciona zemlja – da se u nju doseljava. Ono što je potrebno jesu strategije nacionalnog karaktera, da se prednost ne daje većim gradovima nego da svaki građanin, neovisno na kom dijelu teritorije živi, ima iste mogućnosti – pojašnjava Osmić.
Navodi da se mladima može pomoći rješavanjem stambenog pitanja, omogućavanjem lakšeg osamostaljivanja, jednostavnijim pristupom rješavanju stambenog pitanja ako su u bračnoj zajednici, eventualnim razmišljanjem o smanjenju poreza na dohodak kod mladih osoba u prvih pet godina (stipendiranje države)…
– Mi ne moramo ništa da izmišljamo nego da vidimo šta su druge države uradile u tim pronatalitetnim politikama koje su dale perspektivu mladim ljudima da oforme porodicu i ostanu u državi – zaključuje Osmić.
https://youtu.be/r1Lrhn_2Nqk
