Zašto se na vakcinu protiv AIDS-a čeka 37 godina, a za koronu ih već ima nekoliko?

Male boginje iskorijenjene su nakon vrlo učinkovite globalne kampanje vakcinisanja. Paralitički poliomijelitis u SAD-u više nije problem, zbog razvoja i korištenja djelotvornih vakcina protiv poliovirusa. U današnje vrijeme milioni života spašeni su zahvaljujući uvođenju učinkovitih vakcina protiv Covida-19.

Pa ipak, prošlo je 37 godina otkako je HIV otkriven kao uzročnik AIDS-a, a vakcina i dalje ne postoji. Clint Witchalls, profesor patologije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Miami Miller, za The Conversation opisuje poteškoće s kojima se suočava razvoj učinkovite vakcine protiv HIV-a/AIDS-a.

Bliski majmunski srodnik virusa

Witchallsov je laboratorij zaslužan za otkriće virusa na majmunu nazvanog SIV, odnosno virus simijske imunodeficijencije. SIV je bliski majmunski srodnik virusa koji uzrokuje AIDS kod ljudi – HIV-a ili virusa humane imunodeficijencije. Witchallsovo je istraživanje značajno pridonijelo razumijevanju mehanizama kojima HIV uzrokuje bolest i naporima u razvoju vakcina.

Vakcine su nesumnjivo najmoćnije oružje zajednice protiv virusnih bolesti. Kad se AIDS kao nova bolest pojavio početkom 80-ih godina, a virus koji ju je izazvao otkriven 1983./1984., bilo je prirodno smatrati da će istraživačka zajednica moći razviti odgovarajuću vakcinu. Na poznatoj konferenciji za novinare 1984. godine, na kojoj je objavljeno da HIV izaziva AIDS, tadašnja američka ministrica zdravstva i socijalnih usluga Margaret Heckler predvidjela je da će vakcina biti dostupno za dvije godine. Pa, prošlo je 37 godina, a vakcina nema. Brzina razvoja i distribucije vakcina za Covid-19 stavlja nepostojanje vakcina protiv HIV-a u izraziti kontrast. Problem nije neuspjeh nacionalne vlade. Problem nije nedostatak financija. Poteškoća se skriva u samom HIV-u. To se posebno odnosi na izvanrednu raznolikost sojeva HIV-a i strategije imunološke evazije virusa, piše Witchalls.

Do sada je provedeno pet opsežnih ispitivanja učinkovitosti vakcina protiv HIV-a u trećoj fazi, a svako je koštalo više od 100 miliona američkih dolara. Prva tri podbacila su prilično uvjerljivo. Nema zaštite od infekcije HIV-om, nema smanjenja virusnog opterećenja kod zaraženih. Zapravo, u trećem od tih ispitivanja, ispitivanju STEP, zabilježena je statistički značajna veća učestalost infekcije kod vakcinisanih osoba.

Četvrto ispitivanje, kontroverzno tajlandsko ispitivanje RV144, u početku je izvijestilo o marginalnom stepenu uspješne zaštite od infekcije HIV-om među vakcinisanim osobama. Međutim, naknadna statistička analiza pokazala je da postoji manje od 78 posto šanse da je zaštita od infekcije stvarna. Peto ispitivanje vakcina, pod nazivom HVTN 702, trebalo je potvrditi i proširiti rezultate ispitivanja RV144. HVTN702 zaustavljen je već u početku. Nema zaštite od infekcije. Nema smanjenja virusnog opterećenja.

U čemu je problem?

U čemu je problem? Biološke karakteristike koja je HIV razvio čine razvoj uspješne vakcine vrlo teškim. Koje su to karakteristike? Prvo i najvažnije je kontinuirano umnožavanje virusa. Jednom kada HIV stane nogom na vrata, gotovo je. Mnoge vakcine ne štite apsolutno od infekcije, ali mogu ozbiljno ograničiti umnožavanje virusa i bilo koje bolesti koja bi iz toga mogla proizaći. Da bi vakcina bila učinkovita protiv HIV-a, vjerojatno će trebati pružiti apsolutnu sterilizacijsku barijeru, a ne samo ograničiti replikaciju virusa.

HIV je razvio sposobnost generiranja i toleriranja mnogih mutacija u svojim genetskim informacijama, nastavlja američki liječnik za The Conversation. Posljedica toga je velik broj varijacija među sojevima virusa, ne samo od jedne do druge osobe nego i kod pojedinca.


Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79