Zašto se pomoć ne uruči direktno stanovnicima
Humanitarna kriza u selu Zlate, uslijed razornih poplava i klizišta, otkrila je ne samo potrebe za hitnom pomoći, već i zloupotrebe koje prate krizne situacije. Mještani, poput Dženana Šašića, uputili su apel nadležnima da se spriječe pokušaji lažnih prijava štete i manipulacija humanitarnom pomoći. Jedno od ključnih pitanja koje se postavlja u ovakvim situacijama jeste zašto nadležne komisije ne obilaze ugrožene stanovnike kako bi precizno procijenile štetu i donijele odluke o budućnosti njihove imovine, piše Crna hronika.
U situacijama poput ovih, gdje su prirodne katastrofe prouzrokovale ozbiljna oštećenja imovine, ključno je imati transparentan i jasan sistem procjene štete. Komisije, koje bi trebale obići pogođena područja, često nisu dovoljno aktivne ili efikasne u procjenama, što dovodi do situacija u kojima ljudi ne znaju da li će ostati u svojim domovima, renovirati ih ili tražiti trajna rješenja poput kupovine novog zemljišta i izgradnje novih kuća.
Terenski obilazak omogućava da se utvrdi stvarna šteta. Lažne prijave se mogu spriječiti kada stručnjaci iz prve ruke vide stanje objekata i okolnih područja. Tako bi se osiguralo da pomoć dođe onima kojima je zaista potrebna.
Kada komisija djeluje na osnovu stvarnih podataka s terena, povjerenje u proces distribucije pomoći se značajno povećava. Odluke donesene na osnovu vizualnog pregleda daju lokalnim zajednicama sigurnost da neće biti nepravde ili zloupotreba.
Umjesto da se mještani sami prijavljuju i navode procijenjenu štetu, što je često podložno zloupotrebama, komisije bi na terenu mogle precizno procijeniti je li bolje renovirati oštećenu kuću ili procijeniti iznos potreban za kupovinu novog placa i izgradnju kuće. Ovaj pristup spriječio bi manipulacije, poput prijavljivanja nepostojeće štete, čime se humanitarna pomoć troši nepotrebno.
Komisije mogu na licu mjesta procijeniti hitnost situacije. Na primjer, porodice koje su potpuno izgubile svoje domove trebale bi imati prioritet u dobivanju pomoći.
Jedna od ključnih potreba u ovom procesu jeste uspostavljanje jasnih smjernica koje bi definirale kako se procjenjuje šteta i kako se određuje budućnost oštećenih objekata. Pitanje da li će ljudi ostati u svojim domovima ili tražiti nove stambene opcije mora biti zasnovano na stručnim procjenama, a ne na subjektivnim prijavama.
Na primjer, mještani poput Dženana Šašića pozivaju na racionalnost i pozivaju nadležne da koriste struku, tehnologiju i znanost u procjenama. Odluke o isplati štete, renoviranju ili izgradnji novih objekata trebale bi biti zasnovane na objektivnim kriterijima, kako bi se spriječile dezinformacije.
