Trgovkinja-kasirka
Piše: Dražan Pejaković
Osobe koje su više nego itko bile na udaru Covida-19, nisu dobile nikakvu naknadu, nisu dobile nikakvu povišicu, a marketi radili bolje nego ikada kada su se svi kafići i restorani zatvorili, kada se sve zatvorilo.
Ne jedeš više po restoranima, ne piješ po kafanama i sve to onda moraš kupiti u marketu.
Posao je cvjetao, ali za vlasnike. Dok radnicima povišica je bila misaona imenica.
Dok žene koje rade taj posao svaki dan su morale vući abnormalnu količinu hrane i pića kako bi dopunile rafe, jer nemoj da slučajno poslovođa vidi da nečega fali na rafi (jadna ti majka tada).
Stoje po osam, devet sati na nogama, kao što stoje u svim marketima, bez stolice. Ali te osobe opet nas sviju dočekaju sa osmijehom na licu i rečenicom „dobar dan komšija, kako ste“, Otvore nam kesu, sve potrpaju unutra, pitaju nas je li sve u redu i pozdrave nas na odlasku.
Mi idemo svojim putem, a ona i dalje stoji u mjestu, sa proširenim venama i bolom koji se vidi u očima.
Moramo biti malo humaniji jedni prema drugima, jer ako mi ne gledamo kako je drugome na njegovom poslu neće ni nama biti bolje.
#Nastavićese
Za više savjeta priključite se grupi koja brine o radnicima i njihovim pravima OVDJE
Svi pričaju da ti je poslodavac fukara, a ti opet ćutiš i radiš jer zaboga „on ti daje platu“.