U sjeni optimizma i nadanja za boljim danima, stvarnost na terenu često pokazuje surove izazove s kojima se suočavaju građani Bosne i Hercegovine. Donosi uvid u životne okolnosti ljudi koji se bore za egzistenciju na odlagalištu jalovine iz rudnika na Rači kod Zenice.
Umjesto napretka i prosperiteta, mnogi mještani okolnih sela iznad željezare, simbola Zenice, svakodnevno kopaju po odlagalištu u potrazi za komadićima uglja. Ovaj crni dragulj postao je najcjenjeniji resurs u regiji, no situacija je složenija nego što se čini na prvi pogled.
S obzirom na tešku krizu koja je zahvatila rudnik “Zenica,” odlagalište postaje sve tanje, što znači da je sve manje “crnog zlata” na kojem mnogi ljudi ovise. Još veći problem predstavlja transport uglja, gdje čak i pokušaj prevoza može završiti konfiskacijom robe ili njezinim odlaganjem. Ovo prisiljava kopače da se oslanjaju na sreću i dobru volju, dok pokušavaju zaraditi svoju mizernu dnevnicu.
Priče “Kauboja,” “Komše,” i “Gluhoga” ilustriraju ne samo ekonomske izazove s kojima se suočavaju, već i njihovu izdržljivost i želju za preživljavanjem. Uprkos teškoćama, među njima nema neprijateljstava, već međusobne podrške i solidarnosti.
– Da je ovo država kako treba, ja ne bih morao minute jedne biti ovdje. Bio sam u ratu, branio ovu državu, a vidi me sad! Moram kopati ovdje da zaradim nekada 10, nekada 20 maraka, zavisi od toga koliko imamo sreće i koliko nas je na deponiji – govori Kauboj dok povlači dim cigarete, prebacujući nogu koja ga jako boli i ne da mu da bude još bolji i da iskopa više uglja.
Komšo je u penziji. Ali minimalnoj.
– Nema, kralju, ne može biti nidokle. Da mi nije ove jalovine, Boga pitaj koliko bih mogao i kako mjesec dogurati. Sve je skuplje, struja, komunalije… I hljeb i gorivo, ma sve ode u nebesa. Moramo raditi ovdje – pojašnjava Komšo.
Gluhi najmanje priča.
– Šta ću pričati?! Kopaj, radi, nema druge. Nismo mi više ni mladi pa da imamo snage. Ali, eto, čovjeka neimaština tjera da ovo radi. Nije sramota, sramota je ubiti, ukrasti, opljačkati. A, eto, mi se ovako borimo. Valjda će nekad biti bolje – dodaje Gluhi kroz osmijeh pun optimizma.
Kažu nam da među njima nema nikakvih problema i da se svi dobro slažu i pomažu jedan drugome.
– Evo gledaj sada kamion kada dođe. On istresa s ove litice, a mi čekamo u podnožju. Čim tovar bude na zemlji, mi se bacamo u potragu. Pa ko bolje vidi i prije uhvati komad uglja, njegov je. Ko prije djevojci, njegova je, tako to ide i nema ljutnje – pojašnjavaju nam članovi ove siromašne, ali ipak vesele družine, kaže za Avaz.
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
