DIREKTOR SARAJEVSKOG KPZ-A FARUK ZUBČEVIĆ: IZ OVOG ZATVORA VIŠE NIKAD NIKO NEĆE POBJEĆI!

U sarajevski Kazneno-popravni zavod više ne možete unijeti drogu, a ni mobitel. Iz ovog zatvora više nikad niko neće pobjeći”, naglasio je direktor ovog zavoda Faruk Zubčević za Oslobođenje, te dodao da je ovo trenutno jedan od najboljih i najsigurnijih zatvora u Federaciji BiH.

Pooštrena pravila

Ovaj zatvor je dugi niz godina bio na glasu da je šupalj kao švajcarski sir i da se osuđenicima i pritvorenicima na lak način može “dostaviti” droga ili mobitel. Kap koja je prelila čašu svakako je prošlogodišnji bijeg Amela Sejfovića iz KPZ-a Sarajevo, kojem su u tome pomogla trojica zatvorskih čuvara i jedan medicinski tehničar. Oni su u međuvremenu zbog toga i optuženi, dok je tadašnji direktor KPZ-a Amer Softić razriješen dužnosti. Na njegovo mjesto je imenovan Zubčević, koji je u KPZ došao iz Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, piše Oslobođenje.

Od tada su se stvari u ovom zatvoru, smještenom u centru Sarajeva, u potpunosti promijenile. To se može primijetiti još na samom ulazu, gdje su uspostavljeni novi sistem otvaranja vrata, videonadzori, sigurnosne provjere… Pravila su pooštrena za sve od posjetitelja do zatvorskih stražara.

– Preuzeo sam niz aktivnosti i izvršio potpunu rekonstrukciju zatvora od fortifikacionih elemenata kao što su žičane ograde, pa do adaptacije svega ostalog. Pretresao sam kompletan zatvor, dizali smo čak i parkete kako bismo se uvjerili da ispod nema ništa. Drugačije se ne može, kaže nam Zubčević.

Intenzivnim aktivnostima postigao je da je KPZ Sarajevo trenutno jedan od najboljih i najsigurnijih zatvora u FBiH.

Prilikom inspekcijskih i po karakteru nadzornih aktivnosti s ciljem sagledavanja trenutačnog stanja u sigurnosnom, tretmanskom i općem segmentu funkcionisanja KPZ-a od međunarodnih i domaćih organa utvrđeno je da se u sarajevskom zatvoru primjenjuju sigurnosne mjere koje su na “gornjoj granici skale”.

– Ocjena tih organa je vrlo visoka, a jedan organ je sugerisao da se “malo popusti”, ispričao je Zubčević, pojašnjavajući da se navedeno odnosi na pretrese koji su učestali nakon Sejfovićevog bijega, a i njegovog dolaska na čelo KPZ-a.

“Sarajevski zatvor je jedini koji ima najsofisticiraniju opremu za pronalazak telefona, pa čak i onih koji nisu u funkciji, odnosno baterija im je odvojena od tijela. Ovdje se više ne može unijeti telefon”, dalje pojašnjava i dodaje: “Iz ovog zatvora više nikad niko neće pobjeći”.

Otkako je Zubčević imenovan za direktora, samo su dvije osobe zloupotrijebile pogodnosti, odnosno otišle su na dopust s kojeg se nisu vratile. Radi se o A. A, koji je u međuvremenu uhapšen i vraćen u zatvor, te o B. E, za kojim je raspisana potjernica.

– Problem je što se ovakvi slučajevi ne smatraju krivičnim djelom već disciplinskim prekršajem, naglašava Zubčević.

Ukoliko se osuđena osoba, koja koristi pogodnosti, ne vrati u roku od 24 sata po isteku perioda dopusta, smatra se da je u bjekstvu. Prvo se pozivaju na broj telefona koji su dužni ostaviti, a odmah se obavještava i nadležna policijska uprava koja ide na lice mjesta. Ako ih ne pronađu na adresi, za njima se raspisuje potjernica.

Nakon što bjegunac bude uhvaćen i vraćen u zatvor, protiv njega se pokreće disciplinski postupak. Ima pravo na advokata koji ga zastupa pred Disciplinskom komisijom. Po okončanju postupka bjeguncu se izriče sankcija, i to uglavnom bude smještaj u samicu od 10 do 20 dana.

– Samica djeluje očajno na njih i uglavnom se nakon toga više ne odlučuju na bijeg, kaže Zubčević i otkriva nam da trenutno u samici nema nijedan osuđenik.

Dumontov bijeg

Osim Sejfovićevog bijega, u prošloj godini zabilježena su još dva, ali iz zatvorskog odjeljenja u Ustikolini: Č. S. i V. M. preskočili su ogradu i udaljili se. No, nisu daleko odmakli. Uhvaćeni su i vraćeni u zatvor. Jedino što su “dobili” svojim bijegom jeste da su, kao i svi drugi bjegunci, izgubili sve vrste pogodnosti koje im omogućavaju da pravomoćno izrečena kazna bude umanjena po bilo kojem osnovu.

– Slučaj Sejfović se više ne može ponoviti, naglašava Zubčević na kraju razgovora.

Inače, mnogi Sejfovićev bijeg upoređuju sa onim iz davne 1999. kada je iz sarajevskog zatvora pobjegao Lionel Dumont, pet dana prije nego je trebao biti izručen francuskim vlastima, čiji je bio i državljanin. Ono što je sigurno jeste da su obojica imali pomagače “iznutra”, s tom razlikom što su Sejfovićevi pomagači otkriveni i optuženi, dok su Dumontovi i dalje misterija. Barem za javnost.

U optužnici protiv Sejfovića, koji je inače u zatvoru bio zbog pljačke Raiffeisen banke na Ilidži tokom koje je ubijen slučajni prolaznik, detaljno je pojašnjeno kako su mu pomagači dostavili pištolj.

“Nabavili su pištolj, upakovali ga u paket i pričvrstili konopcem i tako ga spustili preko otvorene kupole na krovu KPZ-a u teretanu, zatim predali medicinskom tehničaru Igoru Milošu, koji se tereti da je pištolj čuvao i držao u ambulanti, a potom ga predao Sejfoviću kada je on to od njega zatražio. Zatvorski stražar Nikola Simić tereti se da je omogućio Sejfoviću da nesmetano iznese pištolj iz ćelije te mu prilikom izlaska u šetnju u krugu KPZ-a bez adekvatne kontrole i nadzora omogućio bijeg”, stoji u optužnici. Sejfović je, također, pronađen i vraćen u KPZ.

Lionel Dumont, koji je bio osuđen na 20 godina robije zbog serije teških razbojničkih krađa, i njegov saučesnik također su imali dobro osmišljen plan za bijeg. Iskoristili su priliku kada su svi osuđenici, pa i stražari gledali prenos finala Kupa šampiona u fudbalu, prošli su kroz otključanu kuhinju, presjekli željezne rešetke aparatom koji im je dostavljen izvana, te se prebacili u dio koji pripada sudskim institucijama. U prostorijama Suda u prizemlju zgrade skinuli su željeznu rešetku s prozora, a potom išetali na sporednu ulicu. Sve te pojedinosti ukazuju na to da im je već ranije neko pripremio teren za bijeg. No, ko je ta osoba, dugogodišnja je misterija.

Osim ova dva slučaja, sličnih bjekstava nije bilo. Zatvorenici se uglavnom odlučuju ne vratiti sa dopusta. Razlozi za to su različiti. Pojedini se vrate sa zakašnjenjem od nekoliko sati ili već sljedeći dan. Kada ih pitaju zašto su to uradili, ni oni sami nemaju odgovor.

I Adnan Šerak, zatvorenik KPZ-a Zenica, nedavno se odlučio ne vratiti sa jednomjesečnog dopusta koji mu je, i pored protivljenja uprave zatvora, dozvolio Sud.

U međuvremenu je, tačnije 25. novembra, uhapšen u Sarajevu i vraćen u zatvor. Njemu je prije godinu ukinuta presuda kojom je 2015. osuđen na sedam godina zatvora jer je nasmrt pretukao zatvorenika Dženana Džaku. Vrhovni sud FBiH je ovaj predmet vratio Kantonalnom sudu u Zenici na ponovni postupak suđenja.

Pobjegao stražarima

Tražili smo od Ministarstva pravde FBiH podatke koliko su u posljednjih pet godina imali slučajeva bjekstva, ali odgovor nismo dobili do zaključenja ovog teksta. Iz tog razloga možemo spomenuti samo neke pojedinačne slučajeve o kojima smo i ranije pisali.

U martu 2009. iz zatvora poluotvorenog tipa u Ustikolini pobjegli su: Vedad Čengić, Sanel Demirovski, Dženan Džaka, Imsad Spahić, Aldin Sokolić, Almin Mujezinović, Mahir Kurahović, Namik Durmić i Adnan Smajić. Napali su stražare, oteli im automatske puške i ukrali dva vozila. Pobjegli su prema Sarajevu, gdje su i uhapšeni.

Nermin Bureković, zvani Njonjo, zatvorenik KPZ-a u Mostaru, uhapšen je 10. aprila 2014. u Zenici, 13 sati nakon bijega iz automobila sudske policije.

Emin Isaković iz Sarajeva je uz pomoć dvojice naoružanih pomagača pobjegao zatvorskim čuvarima 26. maja 2006, s terapije iz Centra za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju u zeničkoj Poliklinici.

Kradljivac Emir Balto iz Sarajeva u maju 2016. sa lisicama na rukama pobjegao je iz zgrade CJB-a Banja Luka, gdje je trebao biti saslušan zbog krađa.

 

 

Crna hronika / foto Oslobođenje

Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
Subscribe
Notify of
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments