Dječaci preživjeli trovanje ugljenmonoksidom, otac heroj u trenutku spasa!

Uznemirujući događaj potresao je javnost u Sarajevu kada su dvojica dječaka uzrasta 12 i 13 godina pronađeni bez svijesti u improviziranom objektu za proizvodnju kolača na Ilidži. Srećom, otac jednog od dječaka, hrabro je spasio živote mladih. Dječaci su hitno prevezeni u Klinički centar Sarajevo, a njihovo zdravstveno stanje se stabilizuje.

Otac je za “Dnevni avaz” ispričao priču o tome kako su dječaci provodili vrijeme u njegovom poslovnom prostoru, igrajući se na PlayStationu nakon treninga. Prostor u kojem je otac proizvodio kolače opremljen je klimom i ventilacijom, no ovog puta je došlo do nakupljanja ugljenmonoksida, otrovnog plina koji je ispušten iz plinske peći. Nažalost, prozor koji je inače bio otvoren, bio je zatvoren, a klima upaljena, što je doprinijelo opasnoj situaciji.

Otac je otišao na kratko s kolegom, a kada se vratio, shvatio je da nešto nije u redu. Nakon što su otključali vrata, pronašli su dječake bez svijesti, a klima je i dalje radila. Otac je u trenutku panike djelovao hrabro i odvalio vrata kako bi pružio prvu pomoć dječacima i pozvao policiju i Hitnu pomoć.

Objasnio je da je u pitanju poslovni prostor u kojem on inače proizvodi kolače. Kako je dodao, u tom prostoru imaju i klima i ventilacija, sve što treba da ima poslovni prostor.

– Oni su cijelo jutro bili tu sa mnom, trening mu je trebao biti navečer, međutim, treneri su pomjerili u 13 sati zbog utakmice Želje. Rekao mi je: “Hajde, babo, mi ćemo biti tu s tobom.” Kupio sam im doručak i jeli su i bili sve vrijeme tu. Moja majka je došla, oni su otišli biciklima na trening. Mi smo ostali u tom objektu, ja sam pripremao kolače na plinskoj peći, koja, kad radi, ispušta te plinove, ima ventilacija, ali imaju dodatni plinovi koje ventilacija ne može povući – kazao je otac.

Nakon što su dječaci došli s treninga u objektu su bili dječakova nana i prijatelj koji je krenuo po suprugu.

– Peć ima taj svoj proces, kad se ispeče kolač, ona zapišti i sama se ugasi. Znate, ja sam tu skoro pet godina, sin nikada nije tu ulazio, uđe samo da se napije vode. Hiljadu puta sam mu govorio: “Hajde, sine, da mi pomogneš, da vidiš kako pravim figure”, ali nikad nije ušao. I znate, kad Bog hoće nešto da bude, insistirao je na tome da ostane tu i donijeli su iz stana PlayStation da se tu igraju. Rekao mi je: „Ostavi nas, babo, tu da odigramo jednu utakmicu i idemo biciklom na Vrelo Bosne.“ Mislio sam, odigrat će tu utakmicu i otići će – ispričao je dalje otac.

Nana je otišla kući, a otac je otišao s kolegom, jer je na Ilidži morao uplatiti račune u pošti. Čuo se sa sinom dok je bio u pošti, a potom se s kologeom vraćao u radionicu, ali su upali u gužvu.

– Bio sam na 20 metara kada me nazvao prijatelj što je trebao da preuzme tortu. I ja sam vidio da još stoje bicikli tu gdje su ih i ostavili. Prišla mi je gospođa što me zna i kaže: “Ja sam kucala, nema nikoga.” Mislio sam da nisu negdje otišli bez bicikala – kazao je otac.

U tim momentima već ga je počela hvatati panika zbog sumnje da se nešto desilo dječacima.

– Brava je otključana i znate da kod blindiranih vrata ima dodatna bravica, koja se iznutra može zaključati, i vidim da je zaključana. Mene je panika uhvatila, kontam da nisu zaspali jer su bili budni noć prije, igrali su igrice. Ja sam ih pustio da se igraju zbog svega što se izdešavalo. Vratio sam film, hiljadu mi misli u glavi. Lupao sam na vrata, nazvao sina i čujem telefon i onda me panika prevladala – nastavio je otac i dodao:

– Ja sam toliku snagu imao da sam blindirana vrata odvalio napola i komšija mi je pomogao da pajserom odvalimo. Našli smo ih unutra kako leže, klima upaljena. Prozor koji je uvijek bio otvoren da ima zraka sada je bio zatvoren, a klima upaljena. Jedan je ležao na podu, drugi na stolici sjedio. Pružio sam im prvu pomoć i nazvao policiju i Hitnu.

Uviđaj je potvrdio da je uzrok trovanja bila nepotpuna sagorijevanja u plinskoj peći, što je rezultiralo stvaranjem opasnog ugljenmonoksida. Otac nije gubio nadu u potpuni oporavak dječaka, a zahvalio je ljekarima Hitne pomoći i Pedijatrije na njihovoj predanosti i brzoj reakciji.

Očajni otac ne gubi nadu da će se dječaci potpuno oporaviti:

– Nadam se da će se oporaviti, ako Bog da. Dragi Allah je veliki, u njegovim je rukama sve.

Ljekarima Hitne pomoći i Pedijatrije zahvaljujem na predanosti i tome šta su učinili za dječake, kazao je otac.